Jako simpatična knjiga koju bi trebalo da pročita svaki tinejdžer. Napisana prosto, bez suvišnih opisa, radnja je dinamična i brzo teče…
Bojan je pri kraju osnovne škole, bliži se prolećni raspust, a potom i ekskurzija, ali ništa od toga njemu nije važno jer zbog „gluposti“, koju je napravio u školi, svi su ljuti na njega i biće kažnjen – nema igrica, a ekskurziju može da sanja…
Jedina dobra stvar u svemu je što će nekoliko dana provesti kod svoje tetke, koju obožava, čisto da bi imao ko da ga nadgleda dok mu je majka na putu, a i da on pravi društvo svojoj tetki koja je u poodmakloj trudnoći. Naravno da neplanirano doživljava još mnoge avanture, a zbog svog dobrog srca pravi još pogrešnih koraka, što ljuti njegovu majku koja je i sama prosvetni radnik…
Ono što mi se u romanu „
Nije mi ovo trebalo“ dopada to je da su Bojanova osećanja kao tinejdžera vrlo lepo opisana. Njegovi odnosi sa društvom, sa majkom sa kojom živi jer mu otac radi u inostranstvu… On na svoj način shvata očevo odsustvo i bori se sa tim kako najbolje ume.
Zbog situacije u kojoj se našao, njegov odnos sa majkom se menja, ima osećaj da su se udaljili, da se ne razumeju kao nekad. Ali, dobar dečak kao što jeste, pokušaće da ne upada u nevolje i popravi odnose sa mamom.
Sve u svemu, jedna lepa i topla priča…
Autor: Milica Šparavalo Dubravac
Izvor:
Delfi Kutak