Kakvo prijatno iznenađenje je ova knjiga, pravi
old school kriminalistički roman, baš onakav kakve volim. Moram priznati da nisam znala šta da očekujem od ove knjige, privukla me je naslovnica, a potom vrlo brzo i radnja potpuno očarala. Ispostavilo se kao kompletni pogodak.
Skeptik, pomalo novinar a pomalo detektiv, dobija ponudu od svog starog prijatelja iz vojske, Slovenca Aleša, da pronađe njegovu davno nestalu ženu. Prateći tragove koji su ostali za njom, nije ni svestan da će se uplesti u nešto mnogo dublje i mračnije. Da bi rešio slučaj koji je prihvatio, ubrzo shvata da će nestanak jedne žene biti povezan sa nestankom druge i vratiti ga 30 godina u prošlost, na mesto odakle je sve počelo.
Iskreno, mislim da „
Polje meduza“ zaslužuje mnogo veću pažnju. Prvo me je oduševila jugonostalgija kojom odiše atmosfera,
Oltvanji je uspeo da poveže Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju, i to potpuno nenametljivo, neusiljeno. Osećaj zajedništva gde su svi ljudi bili isti, bez obzira na nacionalnosti, uspeće malo da vam zagolica dušu, sve do momenta dok se ne setite da je ovo ipak krimi roman. Širok spektar likova iz prošlog veka vraća se baš poput vremenske kapsule i pruža neizbežnu dozu sentimenta, a ujedno i služi kao najbolji dokaz brzog proteka vremena.
Potom, tu su i dijalozi koji su duhoviti, protkani humorom. Skeptikov glas se posebno izdvaja, njegovi monolozi i razgovori su svakako poseban doživljaj. Ako bih malo bolje posmatrala njegov lik, rekla bih da je njegova pojava dosta realistična. On nije predstavljen kao heroj, već možda više kao antijunak sa kojim više možete da se identifikujete. Znamo da voli piće, stare gramofonske ploče, duge šetnje i nikako ne može iz svog života da izbaci bivšu ženu, koja je sticajem okolnosti i dalje važan delić njegove priče. Ujedno i njenog oca, koji predstavlja značajnu šahovsku figuru na polju stare Juge. Možda je kliše, ali nesređenost ličnog života daje Skeptiku snažnu intuiciju i moć rasuđivanja. Njegova sposobnost da se zadesi na pogrešnom mestu donosi mu uglavnom nevolje, pa tako i biva upleten i u sporedan slučaj. Tu je opet prikazana sjajna umešnost pisca – dok se polako odvija radnja i fokus je na postepenom građenju tenzije i iščekivanju rezultata, a onda nastupaju delovi sa oružanim akcijama maskirane bande, i tada dobijamo kriminalistički roman sa primesama akcionog trilera.
„Sve je moglo da se desi samo tako i nikako drugačije. Sve što se desilo kasnije, desilo se zato što sam se našao u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. Ispalo je sve baš kako treba, bar neko vreme. Tako sam dobio posao koji me je proslavio. Tako sam od skeptika postao Skeptik, što je sve bilo manje važno.“
Iako često volim da uplovim u čitanje ovog žanra, ova knjiga mi je baš bilo pravo osveženje. Verujem da će osvojiti sve one koji joj pruže šansu. Ali imajte na umu da, bez obzira na to što je
polje meduza opasna stvar koja može zadesiti čoveka, ponekad je neuporedivo blaža od spoznaje prave istine.
Autor: Jovana Kočić
Izvor:
Delfi Kutak