Laguna - Bukmarker - Kritika Marojevićeve „Majčine ruke“ na RTV Sloveniji - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Kritika Marojevićeve „Majčine ruke“ na RTV Sloveniji

Marojevićev roman „Majčina ruka“ u osnovi, u najmanju ruku, obećava jednu od poetičkih strategija koje savremena književnost često nudi. Autor sebi postavlja pitanja o novijoj istoriji koja nam je zbog svoje dovoljne vremenske udaljenosti odnosno promene političko-ekonomskog sistema koja se odvijala u međuvremenu, nedostupna i nepoznata baš onoliko koliko treba i, upravo stoga, zanimljiva.

Kako ispripovedati takvu priču? Kroz lik dečaka, tinejdžera, tek delimično formirane osobe, koja još nije živela dovoljno dugo da bi mogla da razume razvoj vremena, kao ni krupna politička zbivanja, i koja nije u preteranoj meri opterećena tim pitanjima. Pristup te vrste možda ima poseban značaj u postjugoslovenskoj ili, čak, postsocijalističkoj književnosti, što su okviri u kojima možemo, mada ne toliko s duhovno-istorijske koliko s vremensko-prostorne strane, sagledati i Igora Marojevića.

Međutim, da li postoje i tačke kojima se „Majčina ruka“ izdiže iznad mogućih očekivanja kakva nam se nameću dok čitamo narative pomenutog poetičkog profila? One se u svakom slučaju ne nalaze u samom načinu pripovedovanja. Delimično adolescentska tačka gledišta glavnog junaka, njegova seksualna iskustva, finese ličnog integrisanja u primarnu porodicu, pominjanje specifičnosti okruženja u kojem je odrastao a kakve verovatno pominje svaki individualac i u isti mah pripadnik njegove generacije, pre svega čine zajedničke tačke brojnih romana, kratkih priča pa čak i pesama o kakvima govorimo. Možda je u tom smislu razlika pretežno u tome što Marojević o zgodama i nezgodama pomenute vrste govori na izrazito privlačan način – sa pravim brojem otvorenih mesta i, s druge strane, veštim, a veoma pristupačnim i raspričanim jezikom pri čemu pohvala ide i prevodiocu Juriju Hudolinu.

Kod Marojevića se mogu naći još neke specifičnosti. Priča otpočinje selidbom glavnog junaka, gimnazijca i njegove majke u Novi Vrbas, u kuću tetka Bojane. Razlog za selidbu nalazi se u zemljotresu u Crnoj Gori, gde su njih dvoje živeli ranije izolovano od porodične povesti. Čini se da upravo takav splet okolnosti uzrokuje brzo ili, čak, prebrzo sazrevanje glavnog junaka. On je prinuđen da od individualističnog usamljenika odjednom postane deo društva. Zašto su se njegovi roditelji razveli? Kakvu ulogu su imali Nemci u Novom Vrbasu i nekadašnjoj Jugoslaviji? Ko je u novom kraju ko i na čijoj je strani bio tokom Drugog svetskog rata? Protagonista ne samo da sazreva nego u isti mah mora da počne da se opredeljuje, da razume kakav je bio svet koji je uopšte omogućio da on stupi u njega.

I upravo na toj tački priča glavnog junaka počinje da se usklađuje sa onom koju svi smatramo istorijskom. Roman je napisan kao precizno detektovanje i povezivanje najrazličitijih – s vremena na vreme potpuno zasebnih, makar lokalnih, ako ne i globalnih političkih – događaja, koje pred nama iscrtavaju sliku složenog istorijskog dešavanja. Ali šta da se radi? Čini se da na nekoj tački i sam protagonista ucrtava još samo ličnu potrebu da se domogne istine, čime se umanjuje njegovo očajanje i omogućuje njegovo viđenje sasvim nove slike okruženja u kojem se obreo.

Što se glavni junak dublje upućuje u istoriju i sudbinu kuće u kojoj živi, to češće nabasava na gotovo nebitna, zasebna pitanja kakva imaju još samo svoj unutrašnji smisao, ali za život protagoniste više nisu istinski značajna. Međutim, da li je upravo to tačka njegovog potpunog integrisanja u društvo? Kada nas u želji da razrešimo problem sopstvenog identiteta zatekne tako slojevito i sudbonosno pitanje, odjednom se učini da bi težina čitavog sveta mogla da nas slomi?

Možda. Međutim, iako se roman okončava u tamnijim tonovima koji nam ukazuju na fatalizam vremena i iscrtavaju ličnu tragediju, baš u njima se krije i tračak nade. Na svom putu, junak otkriva da stvari nisu uvek onakve kako deluju, da je svaka slika neuporedivo složenija nego što se to čini na prvi pogled. Time se takođe otvara prostor za novi pokušaj razumevanja. Razumevanja sveta i, naravno, međusobnog razumevanja.

Izvor: emisija „Ars“, Radio Slovenija
Autor: Aljaž Krivec, dobitnik Stritarove nagrade za kritičara godine (2016) 


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
šta se to krčka kod tejlor dženkins rid  laguna knjige Šta se to krčka kod Tejlor Dženkins Rid?
31.07.2025.
Saznajte sve aktuelnosti o Tejlor Dženkins Rid – od nove knjige koju je objavila u junu, preko novosti o adaptacijama, koje uključuju čak i mjuzikl! Moglo bi se reći da je ovo sjajna godina za Tejl...
više
bojan savić ostojić šarm vetrometine laguna knjige Bojan Savić Ostojić: Šarm vetrometine
31.07.2025.
Kako je nastala, šta je učinila da se roman njenim imenom nazove, šta ona predstavlja naratoru Zoranu, zašto je istinitija od stvarnosti – saznajemo od Bojana Savića Ostojića, tvorca „Lusi“. Pi...
više
elif šafak u crticama laguna knjige Elif Šafak u crticama
31.07.2025.
Slavna britansko-turska spisateljica Elif Šafak govori o svojoj ljubavi prema Virdžiniji Vulf, inspiraciji koja je potekla od H. Dž. Velsa i kako je knjige Džeka Keruaka ne privlače zbog njegovog ega....
više
prikaz knjige crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni ispovest ubice gurmanke laguna knjige Prikaz knjige „Crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni“: Ispovest ubice gurmanke
31.07.2025.
Mada mnogi pisci pokušavaju da ukradu nekoliko sati za pisanje u cik zore pre početka dnevnih obaveza, dok čestit svet još spava, ili u smiraj dana nakon posla, Ivan Tokin je svoj novi roman „Crna noć...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.