Prikaz knjige „Beograd bez sna“ Vladimira Đurića Đure

Kao na nekim žurkama ili sjedeljkama devedesetih,pa možda i novovjekovnih, postojali su i postoje,  ljudi koji  se su obično smještali u kuhinju ,gdje se mora proći zbog alkohola ili hrane i gdje cirkuliše najveći broj ljudi.Oni su sa nekim viskijem ili votkom u ruci, kretali sa svojim pričama a slušaoci su prolazili, neki su malo slušali kazivanje veterana a neki duže i pažljivije. Nekoliko sati, poput modernih guslara. Često je tu bilo i govora o osamdesetim u Beogradu, velikom broju sjajnih bendova iza svakog ugla, cijenjenim rock novinama i njihovim poštovanim novinarima, hrpi sjajnih filmova koji dolaze na FES, umjetnicima koji prave svoju „Fabriku“, režiserima, glumcima i glumicama, gradskim mitovima i legendama koji nisu opisani u knjigama i mnoštvu ljudi koji se vode pod odrednicom „svaka podudarnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna“. Fikcija sa dobrim dijelom non – fikcije je formula kojom se služe književnici koji su sebi dali zadatak da opišu sve ono što se dešavalo krajem sedamdesetih i do sredine osamdesetih, period koji se smatra „zlatnim periodom“ rok muzike, pop arta, filma i pop kulture u nas, uopšteno govoreći.

Vladimir Đurić  Đura je nedavno  objavio roman o tom periodu kada je Beograd bio bez sna. Čovjek sa više znanja, zvanja i profesija je poznat kao član grupe „Heroji“ sa režiserom i odličnim muzičarem Milutinom Petrovićem, sa pratećom grupom „Mornari“ je pokušao da beogradske vode učini tropskima a trenutno je autor kojega prati tamburaški orkestar. Objavio je više knjiga, od proze, poezije, studija i antologija.

Vožnju njegovog junaka Barona kroz budni Beograd je uporedio sa Homerovom „Odisejom“ tako što je svako poglavlje romana i situaciju u kojoj se nalazi njegov junak koji nabavlja ploče, upada u razne gorko-slatke epizode sa djevojkama, posjećuje prestižne gradske žurove, druži se i sa ekipom iz mladosti, dijeli njihove sudbine, ide po koncertima, posjećuje probe po podrumima, upoznaje mnoge od najvažnijih ideologa i učesnika te koncipirao tako da podsjeća na neku epizodu iz legendarnog epa. Od Odisejevog povratka iz trojanskog rata, preko susreta sa Kirkom, Lotofazima, Atinom, Nausikajom, sirenama, Scilom i Haribdom pa, konačno do susreta sa Penelopom. „Lirika Itake“ Miloša Crnjanskog ili „Tragači“ John Forda, James Joyceov „Uliks“ su neki od mnogih koji su nadahnuto i sjajno interpretirali „Odiseju“. Đurić je u sklopu epizoda ili dokumentarističkih filmskih slika, kombinovanih sa njegovima maštarijama i snovima, dolično ispratio veliki ep.

Stefan Baronijan Baron želi da upiše filmsku režiju i studira književnost, živi sa svojim djedom u porodičnoj kući, potomak je imućne predratne familije. Oko njega je dosta toga ali on se opredjeljuje za pank, njegov prijatelj dobija sve najnovije punk ploče via JAT. Baron od djeda krade grafiku Branka Ve Poljanskog (poznatog dadaiste koji je bio aktivan do polovine prošlog vijeka i koji je bio „isteran iz svih škola u Hrvatskoj i Slavoniji samo radi toga, što Srbin nije smio zapevati ni u zemlji prečanskoj ni đačku parafrazu poznate provincijske himne „Lijepa naša, prazna flaša“, izvor Dušan Ivanić „Književnost Srpske Krajine“, Bigz – Čigoja,Beograd,1998.) za polovan prvi album „Sex Pistolsa“. Naravno, biva izvaran. Upoznaje Engleskinju Tunge, čudi se njenom izvornom pank nastupu,ima dodir sa filozofijom tog muzičkog i životnog svjetonazora iz prve ruke, fasciniran. Vraća se punku. Doživljava prve šutke, okolina Filozofskog fakulteta privlači i pankere i hipije ali i silose, prethodnicu onog što dolazi nakon osamdesetih. Njegovi prijatelji potiču iz raznih klasa, od momaka koji žive u radničkim stanovima sa roditeljima, djevojaka čiji su roditelji pod paskom DB – a, djevojke čiji otac ima dvije žene drugara koji živi život plejboja i vozi svoju „Alfa Romeo“. Đurić kroz te epizode o svojim prijateljima kroz kratke opise uspješno opisuje i društvenu i ekonomsku situaciju u Beogradu, ali to je bila univerzalnija priča. Kako je njegovo društvo šarenoliko, i njegova iskustva su sve raznolikija. Njegova iskustva sa djevojkama, od slikarke koja ga uvlači u neku misterizno – detektvsku- kazablankijansku priču i oprašta se od nje, kratak flert sa glumicom iz Zagreba koju sreće na FEST-u i odlazi za njom, nalazi je u „Kulušiću“ u društvu njenog dečka i dobija batine, prijateljsko drugovanje sa popustom, sa djevojkom s kojom studira, pa onda kako kaže „sado odnos sa djevojkom koja ga obožava i mazo odnosno sa popularnom pop pjevačicom“ koja manipuliše s njim i ponižava ga. Sve su to zamke i emotivne pustolovine na Baronovom putu ka njegovoj Itaki. Sve to vrijeme sa Studia B se čuje glas Slobe Konjovića koji najavljuje nove ploče i nove bendove, Akademija, u SKC – u, drugoj jako bitnoj lokaciji, Nebojša Pajkić o Wendersu i njegovim road movieima priča Branku Vukojeviću i Momi Rajinu koji je u jednoj drugoj situaciji na izložbi ponosan svojim kolažom David Bowie a, legendarni Joca Jovanović drži predavanja o pop kulturi i priča da je njegov film vidio Martin Scorcese i ukrao ideju za „Taksistu“. U stanu Sonje Savić sjede Miša Radivojević i Mika Oklop. Tu su i Bora Čorba i Bajaga, Peca Popović ili Enco Lesić.U prolazu Baron pozdravlja Gileta, Caneta, Koju, „Idole“, Kostu Bunuševca, Dragana Papića, tu je i ekipa iz „Kozmetike“ i slikar Vlaja Jovanović sa svojim polaroidima, koji želi da snima kao Velvet Undeground,prepun obožavanja prema Andy Worholu i njegovoj „Factory“ čija kopija je stvorena u nekoj praznoj zgradi na Dorćolu. Baron je trebao da im piše tekstove za pjesme ali nije bio blizu estetici Lou Reeda. Mnogi ljudi su spomenuti u ovoj knjizi, mnogi od onih koji su činili Beograd jednom velikom prestonicom pop kulture, grad pun ideja i  neobično velikog broja ljudi koji su vođeni istim idejom stvorili grad koji ne spava. U toj žurbi s mjesta na mjesto, u automobilskoj nesreći u sudaru sa konjskim kolima, Baron lomi nogu i nakon toga kreće sa introspekcijom. Novi talas polako gasne a i junak knjige se, nemoćan da studira filmsku režiju, okreće poeziji. Njegovi prijatelji su oženjeni, neki su ga napustili, neki guraju svoje muzičke vizije. Bliži se povratak na Itaku. Prije smrti njegov djed mu otkriva porodičnu tajnu. Baron u sebi ima plave krvi, jedan kralj je volio mlade djevojke i rado se upustao s njima u kratke veze. Njegova baka je plod takve epizode. Dobija medaljon sa kraljevskim grbom koji dokazuje tu priču. Priču koja ostaje njegovom tajnom. Riječ je o Milanu Obrenoviću, kralju koji je volio žene. A kada je riječ o Penelopi, ženi koja je uvijek čekala i umalo nije odustala, tu postoji jedna snažna scena koji je simbolički slična Odisejevoj borbi sa proscima koja se, naravno odvija, a gdje drugo nego na žurci. Djevojku koju pijano i bahato pokušavaju da zavedu mladi glumac i režiser predstave u kojoj mlada djevojka treba da igra, Baron grli i vodi je u sigurnost i svoju zaštitu. Njegova Penelopa je mlađa sestra njegove prijateljice, koju je iz godine u godinu gledao kako raste i postaje sve ljepša i ženstvenija. Ona je bila zaljubljena u njega već godinama i čekala je. I postala Penelopa, jer mu je bila najvjernija i najviše zaljubljena u njega. Njih dvoje ostaju zajedno, posvećuju se jedno drugome i idu dalje.

Ova knjiga, koja naizgled ne zahtjeva velike umne napore, jeste mudro i značajno svjedočenje o godinama koje su, ispostaviće se kasnije, izrodile velike umjetnike, vodeće muzičare, rock kritičare, publiciste, novinare, slikare. Ljude koji danas imaju značajnu ulogu u Beogradu i daleko od njega. Baron kao čovjek koji se u najžešćem jeku panka i novog talasa kod kuće zadržavao samo da prespava a ponekad ni to, nas i kroz likove svojih prijatelja i djevojaka upoznaje sa duhom vremena. Bioskop, koncert, izložba, žurka, klub, kafana, alkohol, sjajan soundtrack muzike koja svira u knjizi, mnoštvo sporednih ali, vjerovatno, ne manje značajnih likova, daju nam jednu novu, a kamo sreće da ih ima više, predstavu o Beogradu koji, kažu, više ne postoji, ali se nadamo da će postojati još neki isto tako zanimljiv ili da će neko da nas razuvjeri pa da napiše ovako zanimljivu knjigu o Beogradu danas. Odlično putovanje koje spaja antiku sa pankom i novim talasom i romantičnim pobunjenikom.

Autor: Sanjin Štrbac
Izvor:  www.pokazivac.com