Iskusniji i verziraniji knjigoljupci i čitatelji lako se mogu saglasiti sa ocenom da u aspektu čitalačkog užitka najviše nadahnjuju i najsnažnije ushićuju ona (literarna) dela koja transcendiraju polazne okvire, odnosno, nešto preciznije – ona dela koja uspeju da iskorače iz bilo prirodnih, bilo nametnutih okvira, pa ticali se ti okviri žanra, stila, namene, književnog roda.
Ekstremni primer za tu tezu bio bi, recimo, inicijalno pragmatično postavljeni kuvar za koji bi se ispostavilo da, povrh svoje osnovne svrhe, govori dosta toga zanimljivog, nesvakidašnjeg istonoljubivog... i na temu istorije privatnih života ljudi čije egzistencije koincidiraju sa vremenom/epohom u kojoj je taj kuvarski zbornik nastao. Međutim, ne moramo odmah put ekstrema, tim pre što u knjižarskoj ponudi imamo snažan i rečit pokazni primer te postavke, odnosno friško izdanje koje na prvih nekoliko koraka oduševljava upravo na račun lakoće, mudrosti, elegancije, zahvaljući kojima dokumentaristička proza hrabro stupa na polje takozvane lepe književnosti a da pritom ostaje čvrsto utemeljena u svom izvornom habitatu.
U pitanju je knjiga „Dan u životu Abeda Salame“ – sa podnaslovom koji glasi:
Anatomija jedne jerusalimske tragedije autora
Nejtana Trola (prevela Drinka Gojković), nagrađena i Pulicerovom nagradom za 2024. godinu; i tu na oko 230 stranica „aktivnog“ teksta imamo ogledni primer ne samo potencijalno nego i zbilja učinkovitog spoja dokumentaristike i beletristike vrhunskog kova i istih takvih krajnjih postignuća. Da pojasnimo faktografski kontekst i predistoriju ovog dela – Nejtan Trol je američki novinar sa adresom u Jerusalimu, a ova njegova knjiga predstavlja razradu i dopunjeno izdanje priče/reportaže, koju je kroz 20 hiljada reči negde 2021. predstavio u prestižnom glasilu (za koje i sam inače često piše) –
The New York Review of Books.
Dakle, kako je ta reportaža u smislu narativa, stila, tema i preovlađujućih motiva poklonicima tog glasila (a i šire), ova nadopuna u svojoj biti (ali samo načelno) jeste reciklažne prirode, ali bez daljeg je dobro što je tako i što je Trol u ovoj eri bespoštedne i nemilosrdne brzopotezne potrošnje kraćih sadržaja (a onda i njihovog hitrog puta u jednako brz zaborav) rešio da samoga sebe dopuni i taj polazni, kako tvrde, takođe besprekoran rad preveden u više i prestižnije ere publicistike i izdavaštva.
Dramski zamajac je, dabome, ostao nepromenjen – „
Dan u životu Abeda Salame“ je detaljistička i krajnje minuciozna, istinoljubiva hronika slučaja pogibije jednog od nastavnika i šestoro dece (svi od reda su bili Palestinci) pri sudaru školskog autobusa i kamiona na nekom od bočnih puteva Jerusalima. Abed Salama, istaknut u samom naslovu ove i zaista uzbudljive proze, otac je jednog od dečaka koji je bio u tom autobusu, istinski je tragičar te tragedije koja ne samo da se morala nego se i mogla izbeći – i to ne samo na nekom sudbinskom/fatumskom nivou, a u isti mah on je i vizir kroz koji mi, uz narastajući utisak tuge i ponešto nelagode, pratimo tu digresivnu priču, čiji rukavci skladno nadopunjuju glavninu priče, dosežući, iz tog, označimo ga tako, mikrokorena razgranatu društvenu hroniku svakako kadru da nam predoči barem delić krovne tragedije u čijem teškom mulju je decenijama i decenijama zaglavljen sukob Izraela i Palestine.
Trol suvereno vlada ovom pričom u svakoj joj dimenziji, sva skretanja sa glavnog narativnog puta su duboko opravdana, ritam pripovedanja je izbrušen do nepobitno visokog sjaja. Autoru nesumnjivo valja odati priznanje i na umeće sa kojim se poigrava hronologijom, koja u maniru postmodernističke rezerve spram linearnog i pešačkog pristupa uzročno-posledičnom izlaganju priča koje bismo da svetu ispripovedamo, ovde smisleno biva žrtvovana zarad stvaranja sinkopične, ali, s druge strane, i sveobuhvatnije slike tog dugovečnog konflikta – koji se, ne samo na tragu sprečavanja daljih tragedija nego i u slavu zdravog razuma, kao važne okosnice postanka celog ljudskog roda, mora rešiti i prevladati.
I za kraj – u pop-kulturnom smislu ova knjiga budi i jaku asocijaciju na maestralni starostavni jugoslovenski film „
H-8“ u režiji Nikole Tanhofera, a moramo i da istaknemo da pod senkom Hamasovih terorističkih napada iz prošle godine i ono što je usledilo i dalje se zbiva na tom neprolaznom frontu, „Dan u životu Abeda Salame“ dobija i nove ali jednako intrigantne implikacije na fonu značenja.
Autor: Zoran Janković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 51