Priča počinje 2016. godine u Minesoti, na američkom Srednjem zapadu, u koju nas uvodi Holger Rudi. Kao u stara dobra vremena,
Nesbe se vraća narativnom postupku u kom njegov pripovedač povremeno komentariše tok priče, ali je i zatvara.
Ju Nesbe je poznati majstor u tvorbi pomalo odbojnih glavnih junaka koje čitalac, uprkos svemu, ne može a da ne zavoli. A Bob Oz je upravo takav, naročito u odnosu prema ženama koje zavodi. Ne poštuje autoritet, ali – kao što to često biva – upravo ga ta osobina vodi ka rešavanju slučaja.
Kada ga upoznamo, shvatamo da Bobova ličnost odražava sve aspekte ljudskog postojanja. Težak period delimično je ostavio iza sebe, sagledao je stvari iz šire perspektive i posvetio se introspekciji. Međutim, ipak biva suspendovan zbog promenljivog raspoloženja i nesposobnosti da obuzda bes. Umesto otkrivanja detalja radnje, obećavam da će vam roman „
Minesota“ ubrzati otkucaje srca dok ga budete čitali.
Nesbe možda ne troši mnogo reči kako bi prikazao međuljudske odnose, ali čitaoca uvek natera da sa zadovoljstvom uzdahne, ali i oseti uzbuđenje. U jednom trenutku sam se toliko iznenadila emotivnim slojem priče da su mi oči zasuzile, ali nemojte da vas to zavara i navede da pomislite da je Nesbe omekšao. „Minesota“ je i dalje potpuno sirov krimić, u to nema sumnje.
„Kojeg si đavola tražio u Trek plazi
? Suspendovan si, Oze! I bio si pijan, dođavola.“
„Morao sam da naručim viski, šefe. Pio sam. Pijem. Suspendovan sam, pobogu.“
Nastao je trenutak tišine dok je Bob slušao kako glavni inspektor besno diše kroz nos. Kad je Voker ponovo progovorio, bio je nešto tiši, ali ne i manje besan.
„Drži se dalje od ovog slučaja, Oze. Jesi li me čuo?“
„Da, da, šefe. Odmah krećem. Moram da idem sad.“ Bob je prekinuo vezu.
Možda me je upravo ovakva kombinacija ljudskosti i grubosti posebno privukla ovoj knjizi. Slavni autor se kroz priču bavi temom bandi, i u tom kontekstu razmatra motive pojedinaca koji im se priključuju. Razumevanje tuđih reči i postupaka jedna je od ključnih niti ovog romana.
Nesbe takođe filozofira o karmi i postavlja pitanje: „Kako li bi moj život izgledao da sam pre trideset godina doneo drugačiju odluku?“ Ova misao je u meni snažno odjeknula, posebno nakon gledanja serije „Tamna materija“ (
Dark Matter).
Stil pisanja, kao i uvek kod Nesbea, odiše dozom suvog humora, što mi izuzetno prija. Nekim likovima dodelio je, moglo bi se reći, norveška imena – poput Džoa Kjosa i Majka Lundea. Iako mi je u početku delovalo neobično, brzo je postalo jasno da u kombinaciji s američkim imenima prilično doprinose posebnoj atmosferi. Kao i uvek, prisutne su i brojne muzičke reference – poput Boba Dilana, koji je baš na ovoj lokaciji prvi put nastupao kao student, i Prinsa, koji je tu rođen.
Iako me je roman oduševio u celosti, pojedine scene su me zaista ostavile bez daha – kao ona u kojoj Lajza kaže Bobu da nije „jagnje u vučjoj koži, ti si ipak vuk u jagnjećoj“, ili kada se on bori sa strašnom glavoboljom.
„Minesota“ je kriminalistički roman sa snažnim narativnim tempom; nemoguće ga je ispustiti iz ruku kada jednom počnete da ga čitate. Stil, zaplet i razvoj likova su na vrhunskom nivou, te ne ostaje ništa drugo nego da skinem kapu
majstoru nordijskog noara.
Izvor: tinesundal.blogspot.com
Prevod: Laguna