U novom romanu
Kaningem dokazuje da je i dalje vodeći pisac savremene američke književne scene. Glavni junaci su Den i Izabel, bračni par čija veza nije neranjiva kao nekada – sada svako ima svoj odvojeni svet intenzivnog življenja u koji se sklanja od života u kome se osećaju najusamljenije kada su zajedno. Njihovu decu, koja rastu (obećanja života za koja se nadamo da će biti ispunjena), i njih dvoje zajedno drži najkrhkija i istovremeno najuzbudljivija duša – Izabelin brat, homoseksualac Robi.
Sa sestrom ga povezuje krvno i duhovno srodstvo, a sa zetom Denom erotske vibracije, koje će se zadržati na ćorsokaku jednog poljupca. Robi živi na tavanu posle još jednog ljubavnog usuda. Njegov predstojeći odlazak preti da razruši porodicu, to tkivo koje se već tiho para.
U drugom delu romana Kaningem opisuje svet pod kovidom. Brat Robi je zarobljen na Islandu, tu doživljava lepotu intenzivnog, samačkog života. Sa Islanda stižu pisma u kojima on izostavlja krucijalnu činjenicu: da je bolestan i da umire. U porodici Den i Izabel komuniciraju još samo uzdasima. Na kraju, Robi, onaj u kome vreme romana ne prestaje da kuca, umire. Iza njega ostaje i jedan lažni Instagram profil o izmišljenom životu nepostojeće ličnosti, koji Izabel još neko vreme održava aktivnim na mreži.
Porodica se raspala. Robijev ukop sahrana je nade, onoga ko je jedini od svih u romanu živeo pod uticajem lepote. Kako čitati druge pisce posle Kaningema, pita se kritičar Vašington posta. I ovo pitanje nije slučajno – Kaningem i dalje piše prozu koja sadrži onu zapostavljenu lepotu i uvide koji nam tako često nedostaju u ovoj zabetoniranoj brzini i simulakrumu koji širom planete zovemo, po navici, našim životima.
Autor: Sanja Domazet
Izvor: Politika