Robert Heris je tokom karijere izgradio reputaciju jednog od najpouzdanijih i najuzbudljivijih pisaca istorijskih trilera današnjice. Njegovi romani poput „
Otadžbine“, „
Oficira i špijuna“ ili „
Konklave“ – uz ostale na srpskom objavljenih u Laguni – odlikuju se spajanjem dokumentovane istorijske građe i napetog, gotovo filmskog pripovedanja. U svom šesnaestom romanu „
Na rubu ponora“ Heris se vraća turbulentnim godinama pred Prvi svetski rat i u središte stavlja jednu gotovo neverovatnu, a istinitu epizodu iz britanske istorije: ljubavnu aferu između premijera H. H. Askvita i trideset pet godina od njega mlađe aristokratkinje Veniše Stenli.
Radnja romana počinje u Londonu u leto 1914. godine, u trenutku kad je Evropa na ivici rata posle atentata u Sarajevu. Ono što počinje kao romansa između moćnog državnika i mlade aristokratkinje ubrzo prerasta u politički i bezbednosni skandal: Askvit piše svojoj ljubavnici desetine pisama dnevno, a tokom vožnji i šetnji pokazuje joj poverljive vojne i diplomatske depeše – koje ponekad, u nastupu nepromišljenosti, baca kroz prozor automobila. Dok britanska vlada raspravlja o ulasku u rat, javnost i policija nailaze na odbačene (de)šifrovane telegramske poruke. Slučaj istražuje policijski službenik Pol Dimer, fiktivni lik koji u romanu služi kao posmatrač i glas razuma. On ubrzo shvata da je sam premijer izvor curenja dokumenata i da Askvitovo opasno ponašanje ima posledice po državnu bezbednost.
Roman dočarava atmosferu edvardijanske Engleske – svet bahatih večera, vikend-žurki u dvorcima sa pedesetak spavaćih soba i, u isti mah, dramatičnih kabinetskih sastanaka gde se odlučuje o sudbini Evrope. Prikazani su ključni političari vremena poput Vinstona Čerčila, koji se pojavljuje kao samoljubiv, nepromišljen i ponekad okrutan, u oštrom kontrastu sa kasnijom mitologizacijom njegove ličnosti. Jedan od najvažnijih istorijskih trenutaka prikazanih u romanu jeste katastrofalna bitka za Galipolje, u kojoj je poginulo ili ranjeno na stotine hiljada ljudi. Heris jasno pokazuje koliko su premijerovo odsustvo fokusa i opsednutost privatnom aferom mogli da utiču na donošenje sudbonosnih odluka.
„Na rubu ponora“ istražuje granicu između ljubavi, ludila i političke neodgovornosti. Da li je Askvit bio duboko zaljubljen, ili opsesivan narcis koji je tražio divljenje po svaku cenu? Da li je Veniša iskreno volela premijera ili je u vezi tražila validaciju i osećaj učestvovanja u istoriji? Kao i u svakoj ubedljivoj prozi, roman ne daje konačne odgovore, već ostavlja čitaocu prostor da razmišlja o prirodi njihove veze.
Posebno intrigira kontrast između neizbežnih trivijalnosti i težine istorijskih odluka. Na taj način Heris ističe kako lične slabosti mogu imati nesagledive posledice u politici. Tako je „Na rubu ponora“ istovremeno i istorijski roman i politički triler, ali i studija karaktera, što predstavlja još jedan primer Herisove veštine da od manje poznatih epizoda istorije stvori snažnu priču. Zanimljivo je i to što roman, iako oponaša ton i vokabular epohe, zvuči vrlo savremeno – poređenja sa aferom Bila Klintona i Monike Levinski, i drugim nedavnim skandalima anglosaksonske politike, nameću se sama od sebe.
„Na rubu ponora“ Roberta Herisa je fascinantna i duboko istražena rekonstrukcija jedne opsesivne i opasne ljubavne afere na samom pragu Velikog rata i perioda koji je usledio. To je roman koji jednako govori o ljudskoj slabosti i o političkoj odgovornosti, o tome kako strast i nepromišljenost mogu ugroziti stabilnost jedne nacije. Heris ponovo ubedljivo dokazuje zašto je među najčitanijim i najcenjenijim savremenim piscima istorijske fikcije.
Autor: Domagoj Petrović