Knjiga „
Platinasta prašina“
Tatjane de Rone prijatno me je iznenadila.
Prašina iz naslova odnosi se na Nevadu i njene prostrane pustinjske predele, kroz koje jure mustanzi, ali i na rušenje legendarnog hotela
Mejps u Rinu. Upravo u tom hotelu, davne 1960. godine, bila je smeštena kompletna ekipa koja je radila na filmu „
Neprilagođeni“, poslednjem legendarnom ostvarenju još legendarnijih Klarka Gejbla i Merilin Monro, po scenariju ništa manje slavnog Artura Milera, tadašnjeg supruga slavne glumice.
Ukratko, jasno vam je – ovo je priča o nečemu velikom, važnom, mitskom.
„Platinasta prašina“ je takođe metafora za trag koji je ostavila Merilin Monro, neosporna zvezda Holivuda i jedna od mojih muza, žena prema kojoj gajim neizmerno divljenje.
Kroz ovaj osećajni, dirljivi, suptilno napisani, dobro konstruisani i izuzetno upečatljivi roman, Tatjana de Rone nas vodi pravo u intimu apartmana 614 hotela
Mejps, gde upoznajemo Polin, mladu sobaricu. Tokom nekoliko nedelja, koje će zauvek promeniti njen pogled na svet, američka glumica će svojom pojavom ostaviti neizbrisiv trag. Njena harizma, unutrašnja tuga, kompleksnost, velikodušnost i paradoksi prenose se ne samo na ljude u njenom okruženju već i na samog čitaoca.
Snimanje „Neprilagođenih“ bilo je teško i obeleženo brojnim izazovima – od surovih klimatskih uslova Nevade do toga da je Artur Miler iz noći u noć prepravljao scenario nakon napornih dana snimanja. Film je stekao reputaciju „ukletog“, ali istovremeno predstavlja vrhunac karijere Merilin Monro, koju je Holivud prečesto svodio na uloge naivnih plavuša.
„Platinasta prašina“ je roman koji istovremeno odiše glamurom i nosi čitaoca u daleke predele, kroz prostor i vreme. Glavni i sporedni likovi su sjajno osmišljeni, a autorka je, po mom mišljenju, uspešno dočarala kompleksnu psihologiju Merilin Monro.
Knjiga koja se čita u jednom dahu – s velikim uživanjem.
Izvor: Babelio
Prevod: Laguna