Beše ova knjiga za mene prava misterija. Dugo sam odlagala čitanje jer na sâm pomen inkvizicije, lova na veštice, spaljivanja na lomači jer „vera tako zahteva“, moja glava postaje
tabula rasa, nastaje blokada. Ali prelomih u sebi da je došao momenat za ovu lepotu od knjige.
Korice i ilustracije izgledaju magično i kao da same pripovedaju priču i donose duh davnih vremena. „
Rizničaru tajni“ sam pristupila sa strahopoštovanjem. Strah da možda neću razumeti pomenute teme, a ova divota i trud pisca da nas i slikama odvede u Španiju pet vekova unazad, zaista zaslužuju veliko poštovanje. Pa posle kažu da izgled nije bitan.
Dobro došli u Vitoriju Gastez, prestonicu pokrajine Araba u autonomnoj zajednici Baskija, u Španiji, u doba inkvizicije. Ovaj grad nisu samo kuće i ulice, već i ljudi sa svim svojim mislima, željama, delima i nedelima, pa tako Vitorija Gastez postaje grad tajni, laži i intriga, grad tame i senki. A nikad se ne zna ko vreba iz senke i ko to prati sva dešavanja... Sigurno je da posle tame uvek dođe svetlo, nijedna tajna ne ostane večno sakrivena i istina uvek nađe svoj put.
U središtu priče su ubistva različitih profila ljudi, a da li su ubistva povezana...? Kome su šta skrivili i šta to oni imaju zajedničko? Nisam uspela ništa da predvidim i pogodim, baš kao u romanima
Agate Kristi – napeto do poslednjeg retka, a istinu koja nas ostavlja u šoku saznajemo na samom kraju. Maestralno je to
Zoran uradio. Uspeo je čak da me navede na krivi trag. Sada mi je drago što nisam uspela sama da rešim misteriju. Jesam pomislila da je plaćeni ubica sa početka priče ispunio dato obećanje i vratio se iz sveta mrtvih kao duh koji vreba iz senki, da kazni one koji su doveli do toga da mu žena i sin budu osuđeni na paklene muke i smrt. Jezivo.
U svem tom užasu koji vlada Vitorijom Gastez, na poziv Velikog inkvizitora dolazi mlad, lep, odvažan i mudar istražitelj Alonso de Salazar. Za mladu lepoticu Antoniju, tamničarevu kći, bio je on poput anđela čuvara. Kao da je konačno ugledala svetionik u svom mraku. Zaljubila se. Sve ovo postaje još zanimljivije jer je Alonso budući iskušenik dominikanskog reda. Njegove namere su jasne – život će posvetiti Gospodu, molitvi, učenju, propovedanju, ali možda je baš ovo prvo iskušenje, jer ni on nije imun na čari prelepe Antonije. Bila sam oduševljena Alonsovim razgovorima sa samim sobom, njegovim samoprekorima, kako je sam sebe čas pravdao, čas kritikovao. On nije znao šta znači zabava, alkohol, mamurluk, život van knjiga. Nije znao šta znači lepota žene... Nije mogao da shvati da li je on samo fin, kulturan, uljudan ili se udvara. Pravo je uživanje istraživati sa mladim Alonsom i njegovom lepom pomoćnicom Antonijom.
Prelepih scena ovde ima, i to ljubavnih. Da malo zagolicam maštu budućim čitaocima. Oduševljava me i njihova hrabrost, jer u vreme kada se znanje kažnjavalo, kada žena nije imala pravo glasa i kada je glava letela sa ramena za jednu brzopletu reč, oni su vredno radili, prikupljali dokaze i javno iznosili svoja saznanja (Velikom inkvizitoru), iako su prolazili kroz razne poteškoće (pretnje, ucene). Bilo mi je zanimljivo da tragam za ubicom, uživela sam se u opise grada, u opise svih skrivenih kutaka, podzemnih tajnih prolaza, šuma, pa i bordela. Zoran rečima oživljava predele i ja sam jasno zamislila Trg Bele Device, Crkvu Svetog arhanđela Mihajla, „Tamni vilajet“, sobu „Ledenog peska“, „Paunov gaj“, krčmu „Kod tri grlice“. Zamislila sam čak i taj stav u mačevanju pod nazivom „Ime ruže“. Svaka čast, Zorane, na sjajnim idejama.
Ali još zanimljivije mi je bilo kako Zoran maestralno ulazi u psihu čoveka. Pokazuje nam da u svakom ljudskom biću postoji dobro i zlo i kroz razna iskušenja čovek sam odlučuje koja strana će prevagnuti. Možda svako mora da „okusi borbu svetla i tame“ u svom umu i srcu, da oseti ukus straha, pa čak i da zgreši da bi shvatio koji je to pravi put za njega. Da li se treba odupreti ili zalutati?
Nažalost, neki nikada ne shvate razliku između dobra i zla, već su uvereni da je „u senkama jedinstvo, a u tami moć.“ Klanjaju se nevidljivom biću iz tame koje se hrani ljudima. Još sva zverstva i „lov na ljude“ prikrivaju u veri... Čine zlo sa zadovoljstvom. Tanka je linija između vernika i jeretika, baš kao i linija između dobra i zla. Pazite koju stranu birate i birajte kome verujete.
A ko je ubica, šta se desilo sa Antonijom i Alonsom, ko je pobedio u večitoj borbi dobra i zla, preporučujem vam da sami otkrijete. Uživaćete. Nakon čitanja uverena sam da je svaki čovek na ovom svetu
Rizničar tajni. Sjajno, prelepo i poučno delo. Bravo!
Autor: Maja Dekić