Roman „
Slika s morem“ predstavlja još jedno dirljivo i emotivno delo švedskog pisca Fredrika Bakmana (1981), svetski poznatog po romanima kao što su „
Čovek po imenu Uve“, „
Uznemireni ljudi“ i „
Medvedgrad“, uz druge autorove knjige objavljene na srpskom u Laguni. Bakman i u novoj knjizi ostaje veran temama prijateljstva, gubitka, mentalnog zdravlja, umetnosti i neminovnog protoka vremena, s tim što sada o tome piše ogoljenije – ličnije.
Priča se razvija u dve vremenske linije. U sadašnjosti pratimo Luizu, osamnaestogodišnjakinju odraslu po hraniteljskim porodicama. Njeno detinjstvo je obeleženo nepravdom, zanemarivanjem i nasiljem. Luiza, u svojstvu stalne utehe, u rancu nosi razglednicu sa slikom koja ju je fascinirala još od detinjstva – slavnim umetničkim delom koje prikazuje četvoro tinejdžera na obali mora.
Druga vremenska linija odvija se dvadeset pet godina ranije i prati četvoro mladih prijatelja, uključujući i Umetnika, koji će kasnije postati poznat širom sveta upravo zahvaljujući pomenutoj slici. Njihovo prijateljstvo je svetla tačka u surovom odrastanju u malom, siromašnom primorskom gradu, gde ih kod kuće čekaju zlostavljanje, siromaštvo i emocionalna hladnoća.
Kao i u svojim prethodnim delima, Bakman vešto balansira između tuge i humora, stvarajući slojevite likove, na čelu sa Luizom čija prošlost u hraniteljskim porodicama odiše traumama, ali čiji duh nije slomljen. Luizino prepoznavanje umetnosti i istinske lepote pokazuje njenu duboku emocionalnu inteligenciju. Umetnik, čije ime Bakman dugo ne otkriva, prikazan je kao krhka i introvertna a lucidna ličnost, koja je u svojim prijateljima dobila inspiraciju za svoje najznačajnije delo. Birno je spomenuti i bivšeg profesora Teda, nekad sramežljivog i povučenog dečaka iz grupe koja se našla na slici, a sada čoveka suočenog sa gubicima i sećanjima.
Roman je pisan u Bakmanovom prepoznatljivom stilu, prožetom bogatim metaforama, nežnim humorom, dirljivim opisima svakodnevnih gestova i unutrašnjih borbi. Priča teče naizmenično između prošlosti i sadašnjosti. Dve narativne linije se međusobno prepliću kada Luiza sretne Teda i zajedno krenu na putovanje koje nije samo doslovno nego i saznajno, u meri koja će im promeniti živote.
Roman je narativno složen, ispunjen flešbekovima. Bakman povremeno koristi direktno obraćanje čitaocu, ironične komentare i detaljne opise osećanja svojih likova. Njegova sposobnost da prikaže kako i najobičniji trenuci mogu biti prepuni značenja čini ovu knjigu pravom emocionalnom avanturom.
Središnji motiv romana je umetnost – slika koja prikazuje četiri prijatelja postaje ne samo kulturno blago već i simbol nevinosti, nade i pobune protiv sveta punog nasilja i ravnodušnosti. Umetnikova priča pokazuje kako umetnost može da nastane iz najtežih okolnosti i postane večno svedočanstvo jednog trenutka.
„Slika s morem“ je knjiga koja vodi čitaoca kroz najmračnije teme – zlostavljanje dece, mentalne bolesti, tugu zbog gubitka… – ali uvek pronalazi put ka svetlosti, kroz prijateljstvo, umetnost i sitne činove ljudskosti. Roman postavlja brojna pitanja: između ostalog, da li smo odgovorni za sve što nismo uradili, za prijatelje koje nismo zaštitili, za reči koje nismo izgovorili? I da li možemo sebi oprostiti? Kao i svaki vešt pisac, Bakman ne nudi gotove odgovore već ih prepušta čitaocima.
Autor: Domagoj Petrović