Prvi TrilerFest održan je tokom vikenda u Domu omladine Beograda na radost svih ljubitelja ovog žanra, a najveće zvezde svakako su bile pisci
Ju Nesbe i
Malin Sten čije promocije je posetilo više od 1.500 ljudi.
Norveška zvezda trilera Ju Nesbe predstavio je ovom prilikom svoju novu knjigu „
Minesota“ u izdanju Lagune, ali i evocirao sećanja na prvi dolazak u Beograd kada je kao mladić slučajno završio u našem gradu jer je ušao u pogrešan voz.
„Mnogo vam hvala što sam ponovo ovde! Od tog ’slučajnog’ dolaska, često sam bio u ovim krajevima – uvek je prijatno, imam lepe uspomene i svaki dolazak me raduje. Kada sam prvi put bio u Beogradu, činio mi se sivim, mračnim gradom, ali su nas ljudi tako divno prihvatili i svaki put kada dođem zaista se osećam predivno“, rekao je Nesbe, izazvavši aplauz publike.
Autor je, u razgovoru sa prevoditeljkom njegovih dela Jelenom Lomom i prevodiocem „Minesote“ Igorom Soluncem, podelio priče o stvaranju svojih romana, likovima, društvu, Norveškoj i Americi na čelu sa Donaldom Trampom, očaravši prisutne svojom neposrednošću i iskrenošću.
„Minesota je moj prvi roman smešten u Americi, ali to nije slučajno, jake su veze između Norveške i tog dela SAD jer je, pogotovo u Mineapolisu, mnogo Norvežana koji su se preselili tamo i stvorili zajednicu. Moj otac i njegovi roditelji su upravo tamo živeli. Amerika je kulturološki, politički i istorijski zemlja koja najviše utiče na sve naše države i utkana je u naš dnevni život na mnoge načine“, kazao je Nesbe.
Pored toga što je, kako je naveo, povezan porodično sa Amerikom, razlog što je „Minesotu“ postavio na to tlo je i to što su njegovi omiljeni umetnici, pisci, muzičari, filmski radnici upravo odande.
„Filmovi poput ’Kuma’, zatim Skorsezeova ostvarenja i njima slični su imali veliki uticaj na moju generaciju pisaca trilera. Želeo sam da proputujem Amerikom i upoznam tu kulturu koja me je obeležila na mnoge načine.“
S obzirom na to da je radnja romana „Minesota“ smeštena u 2016. godinu kada je Tramp pobedio Hilari Klinton, razume se da je bilo reči i o aktuelnom predsedniku SAD.
„Mineapolis je na neki način skandinavski grad, jer ti ljudi predstavljaju hrišćansku konzervativnu zajednicu na Srednjem zapadu. Ukoliko pripadate onom delu zapadne Evrope koji mrzi Trampovu Ameriku i glasače koji su glasali za njega, iznenadili biste se koliko je obrazovanih ljudi među njima. Morate pažljivo osmotriti šta se događalo u toj zemlji poslednjih godina i to koliko je srednja klasa isceđena. Preveliki je jaz, i to ne samo u Americi već u Norveškoj, između elite koja zarađuje enormno mnogo i ostalih na lestvici, te ne čudi ko glasa za Trampa.“
Kada je reč o inspiraciji za romane, Nesbe je priznao da ne voli da se oslanja na istinite događaje i ubistva, više se drži tradicionalne fikcije…
„Mislim da pravi triler govori o čoveku kao takvom. Pisanje trilera vidim kao nešto interaktivno između čitaoca i pisca. Dolazite na žurku, znate šta da očekujete, to je plas sa čitaocem, ja ću im dati tragove, vodiću ih kroz to, a oni će pokušavati da dođu do zaključka, znajući unapred da ih vodim na jednu stranu, a kraj je možda na potpuno drugoj. Zato je taj ples tako intiman“, kazao je pisac.
Ju Nesbe je istakao da to što je priča „Minesote“ smeštena u Americi ne znači da je želeo da napiše američku priču, već da je to storija o Norvežaninu, policajcu Bobu Ozu i njegovom pogledu na tu državu, poput prvog romana sa Harijem Huleom koji je bio komentar na australijsko društvo iz njegove perspektive.
Govoreći o načinu pisanja „iz glave“ policajca i kriminalca psihopate, kazao je da se dosta ugledao na svog omiljenog američkog pisca Džima Tompsona koji je pisao iz ugla psihopate:
„Vrlo je zanimljivo i izazovno gledati iz te perspektive, oni su, naravno, ludi, ali morate i da razumete logiku njihovog pogleda na svet i razloge zašto žele da ubiju, zašto žele da vide svet kako gori. U svemu tome morate se držati pravila tradicionalnog trilera. Niko ne zna istinu – ni policijac, ni ubica, papa, a ni Tramp, i sigurno ne ja ili bilo koji umetnik. Poželjno je slušati ljude, ali ne treba verovati onima koji ti kažu da znaju nešto što ti ne znaš. Osim kada je reč o nauci i klimatskim promenama, to treba da slušate (smeh). Ali ono što je suština – niko ne poseduje istinu.“
Bilo je reči i o taksidermiji (prepariranju životinja, zanimanje jednog od junaka), a Nesbe ju je opisao kao nešto „prelepo i zastrašujuće u isto vreme“, što je, kako je bio komentar okupljenih, možda savršen opis i za Juovu celokupnu književnost.
Posebno uzbuđenje i gromoglasni aplauz i ovacije iz publike Nesbe je izazvao potvrdivši da je u toku snimanje serijala o Hariju Huleu za Netfliks, dok istovremeno radi na novom romanu s ovim kultnim likom! Publika je potom strpljivo čekala svoj potpis u redu kome se nije nazirao kraj, a Nesbe je potpisivao svima, završivši veče zajedničkim fotografisanjem sa najupornijim obožavaocima.
„Ovo je bilo divno veče! Beograd me uvek dočeka s posebnom toplinom“, izjavio je Nesbe, koji je poslednjeg dana TrilerFesta uručio nagrade najboljima.
Drugo veče festivala bilo je potpuno u znaku skandinavskog noara jer se sa čitaocima družila i Malin Sten, s kojom su razgovarali novinarka Dragana Kovačević i prevodilac Igor Solunac.
Malin Sten je predstavila romane „
Zauvek srećni“ i „
Srećna Nova godina“.
„Kada je reč o skandinavskim trilerima, mislim da je njihova vrednost što, pored zabave, pružaju komentar i kritiku na društvo i svet oko nas, te čitaoce teraju na promišljanje“, kazala je Sten.
Govoreći o autorima trilera koje voli da čita, Malin Sten je priznala da je to književnost koju bi želela i sama da piše – mnogo manje krvi, a mnogo više psihologije običnih ljudi koji su se našli u ekstremnim slučajevima i situacijama koje nisu bile po planu.
„Priznajem da sam veliki obožavalac Jua Nesbea i zaista mislim da je fantastičan. Sve je u istini i tajnama. Svi imamo tajne, sve porodice, i čar je u njihovom otkrivanju. Triler može biti veoma dramatičan i bez mnogo krvi. Kada samo malo zagrebete po površini svakog čoveka, otkriće vam se čitav svet onoga što nije rečeno“, kazala je Malin Sten, koja je sa zadovoljstvom potpisivala knjige mnogobrojnim čitaocima.