Sa kakvim se sve izazovima susreo tokom pisanja romana „Gorolom“ otkriva nam autor Aleksandar Tešić, koji je ovom knjigom želeo čitaocima da približi duh života u srednjovekovnoj Srbiji.
Kada sam započeo rad na romanu „Gorolom“, želeo sam da ispričam priču koja će čitaoca povesti na uzbudljivo putovanje kroz srednjovekovnu Srbiju, tačnije u godinu 1358. Inspiraciju sam pronašao u bogatoj istoriji tog perioda, prepunoj viteštva, časti, ali i surovosti i nepravde. Dok sam pisao svoje ranije romane, često sam nailazio na istorijske podatke koji se nisu mogli pronaći u delima tzv. popularne istorije. Stručna literatura, naučne studije i sl. opisuju srednji vek sasvim drugačije. Zbog toga što umemo da idealizujemo život u srednjem veku, želeo sam da napišem roman koji će, što je moguće verodostojnije, opisati koliko je tada zapravo bilo surovo. Zato sam koristio pravne izvore koji su, kao i pravni sistem danas, ogledalo tadašnjeg društva. Osim
Dušanovog zakona, veliki je broj drugih pravnih izvora. Kao i kod svakog mog romana, na kraju knjige se nalazi spisak literature koju sam koristio i kroz koju čitalac uvek može više da se informiše.
Glavni junak Goroje, poznat kao Gorolom, odrastao je u teškim uslovima, suočen sa tragedijama i nepravdom. Njegov životni put, od detinjstva provedenog u ropstvu do postajanja megdandžije i viteza cara Dušana, simbolizuje borbu pojedinca protiv sistema i ličnih demona. Kroz njegovu priču želeo sam da prikažem kako se čast i pravda mogu očuvati i u najtežim vremenima.
Pisanje ovog romana bilo je izazovno. Trudio sam se da verno prikažem istorijske činjenice, običaje i zakonodavstvo tog doba kroz, uglavnom, fiktivne likove, ali i nekoliko istorijskih ličnosti koji su dodatno obogatili priču. Naime, vrlo retko ćete naići na dela koja opisuju pojam srednjovekovnog ropstva u nas ili da je Crkva bila država u državi. Naravno, ropstvo nije bilo rašireno kao u antici i ono je od 13. veka u stalnom opadanju. Robove su najviše posedovali vlastela, uključujući i crkvenu, a u manjoj meri trgovci i zanatlije. Pravni i socijalni položaj robova detaljno je regulisan statutskim odredbama. Verovatno najvažniji pravni okvir je
Zakonopravilo ili
Krmčija Svetog Save, u koga je arhiepiskop Sava utkao svoj autorski pečat tako što je norme iz vizantijskog prava prilagodio društvenom kontekstu Srbije. U 55. glavi regulisan je položaj robova. Zanimljivo je da nije postojalo samo (klasično) prinudno ropstvo već i dobrovoljno.
Zbog velike bede u kojoj su živeli, neretko su muškarci i žene dobrovoljno prihvatali status roba da bi imali kakav-takav krov nad glavom i nešto za jelo. Oni su obično imali bolji položaj od ostalih. Da nije sve bilo idealno, kao što često mislimo, govori i podatak da su roditelji imali zakonsko pravo da prodaju svoju decu u roblje, ili pak da muž proda ženu zbog neverstva. Iako je zakonom bilo zabranjeno da se hrišćani prodaju u roblje, izuzetaka je bilo.
Ropci, ljudi koji su hvatali i prodavali ljude, imali su običaj da im odseku jezik kako ne bi mogli da dokažu svoje hrišćansko poreklo. Poznato je da su se pijace roblja nalazile u Drijevu, Brštaniku i Podvisoku u Bosni, a glavna izvozna luka bila je u Dubrovniku.
Posebnu pažnju posvetio sam jeziku i dijalozima, koristeći arhaične izraze i fraze kako bih dočarao duh vremena. Fascinacija srednjim vekom odavno je prisutna u mom stvaralaštvu. I prethodni romani, poput serijala
Kosingas i trilogije o Milošu Obiliću, smešteni su u ovaj period. Verujem da srednji vek nudi neiscrpne izvore inspiracije, sa svojim složenim društvenim strukturama, verovanjima i svakodnevnim životom.
„Gorolom“ je priča o osveti, časti, ljubavi, zaverama i junaštvu. Kroz dinamičnu naraciju pokušao sam da približim čitaocima duh tog vremena, osvetljavajući kako viteške ideale, tako i mračne strane društva. Nadam se da će roman podstaći čitaoce da se zainteresuju za našu bogatu istoriju i da će ih inspirisati da istraže dalje.
Autor:
Aleksandar Tešić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 54