„
Krv tamnija od mastila“ je originalni književni triler u kom autor spaja iznenađujuće zaplete sa istinskom strašću prema pripovedanju. U ekskluzivnom intervjuu
Aleks Pavezi otkriva uticaj koji su na njega imali
Horhe Luis Borhes i Širli Džekson, zašto mu matematičko obrazovanje daje prednost u kreiranju složenih misterija i kako su kodiranje i pisanje, iako naizgled različiti svetovi, zapravo iznenađujuće slični.
Od detaljnog planiranja do spontanih obrta, Pavezi nas vodi kroz stvaralački proces koji se krije iza romana u kojem tajne postaju priče – priče koje su ubistvene. Povodom izlaska romana „Krv tamnija od mastila“, vreme je da zavirimo u um pisca koji misteriju gradi kao matematičku jednačinu.
Ko Vas je najviše inspirisao prilikom pisanja romana „Krv tamnija od mastila“?
Za sve što sam stvorio dužnik sam Horheu Luisu Borhesu, koji je promenio moj način razmišljanja o tome šta priča može da bude. Ipak, najdirektniji uticaj na ovu knjigu imala je knjiga „Sunčani sat“ (
The Sundial) Širli Džekson. To je roman koji savršeno balansira između mračne atmosfere i suptilnog humora. Pročitao sam ga tri puta, u pokušaju da shvatim u čemu je njegova tajna.
Kako je Vaše znanje iz matematike pomoglo u pisanju kriminalističkog romana?
Matematika vas uči strpljenju. Nekad vam rešenje problema dođe za deset dana, a nekad tek nakon deset meseci – i to je u redu. Ne treba paničiti ako ne rešite sve za deset minuta. Zbog toga se i u pisanju oslanjam na postepeno sazrevanje ideja. Ako zapnem, ne forsiram – verujem da će se rešenje pojaviti kada za to dođe pravi trenutak.
Da li ste, kao bivši softverski inženjer, uočili sličnosti između programiranja i pisanja romana?
Zanimljivo je da se softver, kada je reč o autorskim pravima, tretira kao pisano delo – jer je kôd u suštini tekst. Možda se sličnosti tu i završavaju, ali verujem da je način razmišljanja sličan. Bilo da pišete priču ili rešavate problem u kodu, pristup je isti – analizirate, pokušavate da rešite problem i na kraju dolazite do rešenja.
Kako izgleda Vaš proces pisanja? Da li sve planirate ili puštate da Vas priča vodi svojim tokom?
Rekao bih da sam polovično spontan, a pola posvećen planiranju. Ne počinjem da pišem bez jasnog plana, ili kako je rekao
Majk Tajson – svi imaju plan dok ne moraju da ga pretoče u reči na papiru. U trenutku kada počnem da pišem, plan se menja, a priča počinje da diktira sopstvena pravila.
Izvor: penguinrandomhouse.co.za
Prevod: Laguna