Aleksandra Veljović Ćeklić: Ljubav je čarobna hrana, lijek i ljepilo za sve rupe i falinke

Aleksandra Veljović Ćeklić rođena je 10. jula 1967. u Sarajevu, gdje je rasla i školovala se. Živi na relaciji Kalgari (Kanada) – Puerto Valjarta (Meksiko), bavi se arhitekturom i pisanjem. 



Nedavno je u izdanju Lagune objavljen njen novi roman „Leptirica“. Bio je to povod za razgovor za portal Srbija Danas. 

Rođeni ste u Bosni, objavljujete u Srbiji, a živite na relaciji Kanada–Meksiko. Na kom jeziku sanjate?

Zavisi od aktera mojih snova, kako oni, tako i ja... Mada, kad su u pitanju Meksikanci, više bude jezika telepatskog nego španskog.

Da li se Vaši snovi ponekad ostvaruju?

Neki od noćnih snova su se proročanski ostvarili, a za ove dnevne što sanjarim kako će vanzemaljci oteti zemaljski ološ za svoj zoološki vrt mislim da nema šanse. Za ostvarenje priželjkivanih ciljeva u životu mnogo važniji od snova su rad i planiranje, mada se nekima desi da ih zapljusne kanta sreće.

Vaš novi roman „Leptirica“ je priča o dve sestre koje razdvaja vreme, prostor i stav prema životu. Šta ih povezuje?

Povezuje ih ljubav, ma kako otrcano zvučalo, urođena potreba da vole jedna drugu. Ljubav je čarobna hrana, lijek i ljepilo za sve rupe i falinke. Zajedničke uspomene iz djetinjstva moje junakinje osjećaju na sasvim različite načine, jer su, jedna mnogo manje, a druga mnogo više, oštećene disfunkcionalnošću doma u kome su rasle.



Da li promovišete knjige u Srbiji iako živite na drugoj strani okeana?

Vrlo skromno, daleko sam od očiju, daleko od srca, i zato sam neizmjerno zahvalna svima koji me promovišu, mercie, danke, gracias, dragi ljudi!

Prošlu knjigu ste promovisali preko Skajpa, a kako će proteći promocija nove knjige?

Na ovu dolazim glavom i bradom, u Beograd, SKC, 11. juna, u 18. sati. Smatrajte se pozvanim. (Napomena: razgovor je vođen početkom meseca, pre održavanja promocije.)

Aktivni ste i na emigrantskoj kulturnoj sceni u Kanadi. Koliko je umetnost koja nastaje pod tuđim nebom slična onoj koja nastaje u matici?

Mislim da nema veze koje je nebo valute, cijela atmosfera je zagađena komercijalizmom. Umjetnost sve brže poprima formu zabave i udaljava se od toga da podstiče razmišljanje. Djela vrijedna pažnje tonu u hiperprodukciji knjiga, filmova, kojekakvih performansa i skulptura od kurtona i balona.

A šta je razlikuje?

Ne bih se usudila komentarisati grane u koje nisam upućena, ali na polju književnosti emigrantska više naginje korijenima i pripadnosti, i nostalgična je, a matična je bliža savremenim temama, takvim se makar meni čine. Razlika se ogleda i u tome što za autore iz emigracije samofinansiranje djela ne predstavlja finansijski izazov.

Svaka Vaša nova knjiga se toliko razlikuje od prethodne da publika može da očekuje bilo šta. Da li Vi znate šta ćete pisati nakon knjige „Leptirica“?

Mijenjanje stilova i žanrova je riskantno za pjevače i pisce, ali ponekad donese osvježavajući hit. Zato ću sljedećom knjigom povesti čitaoce u tople tropske krajeve, a sve drugo nek ostane iznenađenje! Hvala na pažnji i vidimo se!

Autor: Milan Aranđelović
Izvor: Srbija danas