Ovo je priča o dečaku koji je stigao sve do NHL-a i posle se vratio kući sa porodicom, o njegovoj ćerki koja je pronašla najbolju prijateljicu na svetu, o jednom užasnom zločinu i ljubavi koja je bila kao donacija organa. O suzama i borbi, o zagrljajima i smehu, o jednoj bini i jednoj gitari i hiljadama ljudi u publici. O jednom dečaku koji se rodio na mestu gde nikada nije bilo leda, ali je jednog dana postao najbrži od svih na klizaljkama, o drugoj deci koja su postala najbolja na neke druge načine, o onome koji je postao trener i onima koji su postali roditelji onoj koja upravlja helikopterom, na putu da spase ceo svet. O mladiću koji nikada nije video sebe kao junaka, ali koji je to postao, trčeći u susret vatri da bi spasao jedno dete. O porodicama i prijateljima. O drveću za pentranje i avanturama. O prostranoj šumi i dva mala grada i svim ovdašnjim ljudima koji samo pokušavaju da žive svoje živote. Sede u čamcu. Lažu. Ne upecaju ništa.
Dugo mi je trebalo da presložim sve utiske nakon čitanja trilogije
Medvedgrad Fredrika Bakmana. I siguran sam da ću još dugo osećati eho svih onih redova kojima je Bakman uspeo da me počisti sa stolice. A bilo ih je...
„
Medvedgrad“. „
Mi protiv vas“. „
Pobednici“.
Kada pročitate sve tri knjige, shvatite da ne možete da ih posmatrate odvojeno, oni su jedna celina, jedna zaokružena priča o likovima koje ćete na prvu loptu zavoleti i sa kojima ćete se saživeti. Postaće vaša porodica, prijatelji, neko koga poznajete, neko koga ste voleli, neko ko vas boli, neko koga se sećate. Ukratko, trilogija
Medvedgrad nije samo priča u tri knjige. To je jedan ogromni citat o životu. O nama samima. O našim najsvetlijim i najmračnijim momentima.
Znam da su čitalački ukusi različiti, i da nije moguće zavoleti baš svaku knjigu, ali ne mogu da zamislim da u ova tri romana ne postoji barem nešto, neki mali detalj koji će dotaći svakoga ko ih čita. Dobro nam je poznata Bakmanova sposobnost da pronikne u najtanja osećanja i srž međuljudskih odnosa. Ali nikada to nije uradio ovako. Ne na ovaj način, ne ovoliko precizno, ne sa ovoliko otrežnjujućeg efekta na nas čitaoce.
Kao što sam već jednom rekao – „
Čovek po imenu Uve“ će možda uvek biti ljudima najdraža Bakmanova knjiga, najprepoznatljivija, najpopularnija. Ali trilogija
Medvedgrad je bez sumnje njegovo životno delo kojim je nadmašio sve što je do sada napisao. I to višestruko.
Zato, ako niste, dopustite mu da vas uvuče u taj mali grad na severu Švedske i da vam kroz hokej – o kojem verovatno ništa ne znate osim da se igra na ledu, palicama i pakom – objasni sve o životu što treba da znate. Dozvolite mu da vas nasmeje, potrese, uvede u mračno beznađe ljudske prirode, a onda vam ulije nadu. Da vas emotivno rasparča, deo po deo, u mnogim momentima do suza, a onda da vas ponovo sastavi.
Jer ovo nije obična priča. Ovo nisu obične knjige.
Ovo je Medvedgrad.
Nisam obuhvatio ni trećinu utisaka o ovim knjigama. Ali najbolje ćete razumeti koliko su dobre ako ih pročitate. Bez preterivanja, posmatrano u celini, ova trilogija je u najboljih pet knjiga koje sam ikada pročitao. Od mene sto puta pet zvezdica!
Autor: Lazar Jovanović
Izvor:
Delfi Kutak