
Evolucija nema strukturu priče. Nema uvoda, zapleta i raspleta. Evolucija je svet haosa.
Neandertalci su imali veći mozak od sapijensa, ali su bili manje inteligentni, no to što nam je sada mozak manji, a samim tim što je malo onih koji će priznati da što više učimo ujedno i uočavamo koliko zapravo ne znamo, postavlja se pitanje koliko smo inteligentniji. „
Sapijens razgovara sa neandertalcem“ je jedna od knjiga koja prikazuje deo tog neznanja.
Akteri dijaloga su
Huan Hose Miljas, španski pisac čija dela se pre svega bave psihološkom introspekcijom, začinjenom fantastikom, i
Huan Luis Arsuaga, poznati paleoantropolog. Zadovoljstvo čitalaca se ogleda prvenstveno u Miljasovoj težnji ka znanjem i Arsuaginom poznavanju evolucije.
Kako Arsuagin govor ima moć da slušaoca premesti u vreme o kom govori, Miljas, koji me je svojim zabavnim stilom u pojedinim momentima asocirao na
Marka Mansona, zapisuje Arsuaginu mudrost, prikazujući nam evoluciju vrsta i evoluciju ljudi, tako da čitalac prateći njihova druženja stiče nebrojeno novih saznanja.
Paleontolog je kompulsivni nastavnik, a ja nezasiti učenik, našla vreća zakrpu.
Na pojedina saznanja sam se podsetila, no niz onih novih, nadasve zanimljivih, pričinio mi je zadovoljstvo prilikom čitanja. Neka od njih je i da vrste koje imaju više uspeha tokom evolucije jesu one društvene i da tome i mi dugujemo uspeh, kao i da je normalno da čovek koji nije odojče ne može da vari mleko i da smo, pošto je naš organizam stvaran postepeno, nekom vrstom mutacije uspeli da dođemo do mogućnosti da konzumiramo ovu namirnicu.
Rekla bih za kraj da, iako se knjiga možda ne može svrstati u vrhunsku književnost, čitanje svakako ne predstavlja gubljenje vremena, a sami tim što je i na akciji „
3 za 999“, ko voli neka izvoli!
Autor: Marija Milić
Izvor:
Delfi Kutak