Razgovor o romanu
Nataše Lester „
Kuća na Rivijeri“ privukao je veliki broj čitalaca prvog petka u septembru, kada je održana tribina. U razgovoru su učestvovali Olivera Nićiforović, književni prevodilac i kritičar, i Srećko Milovanović, novinar.
Pred čitaocima je priča o borbi jedne žene da spreči nacističku krađu neprocenjivih umetničkih dela tokom Drugog svetskog rata i njena spona sa sadašnjošću i neobičnoj sudbini jedne slika koja povezuje ova dva narativna toka.
Za Oliveru Nićiforović je tema Drugog svetskg rata vrlo zanimljiva i posebno joj se dopala priča o umetnosti, a čitajući knjigu jasno je da je autorka izuzetno umetnički obrazovana: „Ono što je meni bilo posebno zanimljivo jeste da ona za svaku boju ima posebno značenje, pa je tako boja izdajstva tamnosmeđa sa egipatskih slika, boja ljubavi i čežnje je za nju plava a ne crvena.“
Novinar Srećko Milovanović je imao ekskluzivnu priliku da uradi intervju sa Natašom Lester, čiji je književni rad otkrio čitajući roman „Diorova tajna“: „Već tada sam uvideo da je ona književnica koja ume da dopre do čitalaca i da je zaista veoma uspešna u tome. Iako je radila kao marketinški stručnjak sa najpoznatijim svetskim modnim brendovima, veoma je zanima istorija, posebno Drugi svetski rat i uloga žena u njemu. Nataša Lester o teškim temama, što rat svakako jeste, piše na lak način, ali ne piše laku književnost.“
Na Klubu smo saznali i da joj je uspomene iz Drugog svetskog rata pričala baka po ocu koja je tada živela u Francuskoj: „Iz prve ruke je imala svedočenje o tome šta su žene proživljavale tokom rata i mnogo toga je ona unela u svoje romane, a tu su uspomene i drugih žena i njihovih potomaka koji govore o tome šta su žene morale da prolaze u tim ratnim vihorima.“
Učesnici tribine su se složili da, pored istorijskog konteksta, roman „Kuća na Rivijeri“ ima i dozu mistike, ljubavnog romana, elemente trilera, što je sve na izvrstan način ukomponovano da knjiga ne može da se ispusti iz ruke.
Govoreći o stilu Nataše Lester, Olivera Nićiforović je istakla da je autorka podsetila na Kejt Morton: „Misterija je veoma bitna u romanu i ta meševina žanrova je dokaz da knjigu ne moramo neminovno da stavljamo u žanr, iako ovo jeste istorijski roman, autentična priča zasnovana na istinitim događajima, ali Lesterova vešto ubacuje elemente i drugih žanrova.“
Svoje utiske o romanu sa prisutnima je podelila i književnica Ljiljana Šarac: „Početak knjige mi je delovao sporo, ali mislim da se zapravo zagrevala i dozirala emocije, likove i radnju da bi onda furiozno vodila radnju do kraja i knjiga se zbog toga ne ispušta iz ruku. Nataša je ispričala priču o Parizu tokom Drugog svetskog rata iz ugla umetnosti i to upravo knjizi daje poseban ton i snagu. Sa druge strane me je relaksirala priča koja se odvija u sadašnjosti na Francuskoj rivijeri, iako se junakinja iz te priče suočava sa teškim životnim izazovima.“
Šarac je dodala i da je pisanje Nataše Lester nju podsetilo na Lusindu Rajli, „koja plete prošlost i sadašnjost i drži čitaoca sve vreme u neizvesnosti“.
Milovanović nam je otkrio da je Nataši Lester bilo veoma drago što daje intervju za srpske medije, jer dosta zna o Srbiji, a posebno se divi umetnosti Milene Pavlović Barili i Save Šumanovića.
Naredna 127. tribina Laguninog književnog kluba biće održana 3. oktobra, a tema će biti roman „Crno srce“ italijanske autorke Silvije Avalone u prevodu Saše Moderca. Ova knjiga je na popustu 30% do 3. oktobra 2025. u svim Laguninim klubovima čitalaca, Delfi knjižarama i na sajtu laguna.rs.