Laguna - Bukmarker - I krivci će uživati u istrazi – Prikaz knjige „Kako sam postao detektiv“ - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

I krivci će uživati u istrazi – Prikaz knjige „Kako sam postao detektiv“

Da tetka sve najbolje zna i da nikad ne treba činiti ono što ne bi tetka učinila, to je ionako uobičajeni segment detinjstva, a kad tetka uspešno rešava misterije i hvata prestupnike na koje najčešće niko ne bi ni posumnjao, šta drugo očekivati od nećaka takve tetke nego da i sâm postane pravi detektiv već u dečijem uzrastu!

Sastavivši knjigu „Kako sam postao detektiv“ od deset misterioznih slučajeva, pisac Oto Oltvanji podario je (prvenstveno) mladim (ali i svim ostalim) čitaocima nesvakidašnji detektivski tandem, koji čine dečak Teo i njegova tetka Elena, koja kao bivša pripadnica policijskih snaga ima i iskustva i instinkta za rešavanje svake nejasne situacije, od naizgled bezazlene krađe kokošaka sa seoskog domaćinstva, preko zakulisnih podvala u školskom kolektivu, do amaterske ucene koja može stvoriti opštu paniku.

Počevši kao tetkin pomoćnik, Teo će iz slučaja u slučaj i sâm sticati sve više iskustva, tako da će na kraju moći samostalno da reši misteriju u koju je svesno upao pošto se dosledno držao tetkinog uputstva da ne čini ono što ona ne bi učinila.

Iako su sami za sebe posebne priče, deset slučajeva čvrsto povezuje dvoje glavnih likova, ali tu i tamo i poneki sporedni lik, tako da se knjiga može žanrovski okarakterisati kao zbirka detektivskih priča, mada će zbog dinamike samih zapleta neodoljivo podsetiti i na savremene televizijske serije čijim su epizodama zajednički jedino protagonisti i poneki antagonista, dok svaka epizoda čini jednu zaokruženu i razrešenu misteriju.

Obogaćena ilustracijama Mihaila Gačića, knjiga „Kako sam postao detektiv“ slikovito nam iz priče u priču dočarava razvoj mladog detektiva, koji ipak sve vreme ostaje dečak, pa bez obzira na to što od detektivskog asistenta napreduje u pravog detektiva, on je i dalje brzoplet i nestrpljiv, nekad i previše radoznao, pa i prilično nesiguran kad je u pitanju izbor budućeg zanimanja – ali, upravo zahvaljujući tome, Teo do kraja ostaje dečak i blizak najmlađim čitaocima, jer nema deteta koje nije iskusilo takvu nesigurnost, menjajući ponekad svoje želje i iz dana u dan.

Naravno, prošavši kroz brojne avanture, ušavši i tamo gde je mnogima zabranjen ulaz, pa i dospevši tamo gde je prisustvo dozvoljeno samo dvanaestorici odabranih, Teo više nije običan dečak, a čini se da u nekim momentima postaje simpatičan čak i prestupnicima koje je razotkrio, jer je to učinio kroz naizgled bezazlenu dečju igru u kojoj su uživali i oni kojima nikako nije bilo u interesu da im delo bude raskrinkano.

Sa druge strane, i sami su antagonisti prikazani tako da budu simpatični čitaocima, pa koliko god da smo nestrpljivo čekali da Teo i njegova tetka Elena trijumfalno okončaju još jednu misteriju, ponekad nam neće biti drago što će krivac morati da iskusi zasluženu kaznu ili iskupljenje.

Zanimljiva je, najzad, i raznolikost samih slučajeva, pa dok su neki prožeti karakterističnim humorom i nikako ne idu u domen zločina, nego ostaju na nivou komšijskih ili kolegijalnih zađevica, neki su slučajevi veoma ozbiljni i deluju kao da ih niko ne može rešiti, a pogotovu ne jedan dečak – ali, baš zato što će dečak učestvovati u njihovom rešavanju, samim tim će i ovi zapleti izgubiti od prvobitne ozbiljnosti i postati prijemčivi najmlađim čitaocima, kao da se opet radi o naivnim začikavanjima.

Razume se, Oltvanjijeve detektivske priče pripadaju isključivo svetu fikcije, ali tu i tamo možemo prepoznati detalje iz stvarnog života, pa i naziv jedne grupe kradljivaca za koju su, zahvaljujući medijima, sigurno čuli i najmlađi čitaoci – no, umetnički obrađen u knjizi „Kako sam postao detektiv“, i ovaj slučaj će biti rešen na krajnje simpatičan način, tako da na samom kraju nećemo znati da li nam je draži mladi detektiv ili kradljivac koji je očigledno i sâm uživao u istrazi, shvativši je kao igru i vrativši se možda u sopstveno detinjstvo.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
međunarodni dan knjige za decu odabrani naslovi male lagune na popustu 50  laguna knjige Međunarodni dan knjige za decu – odabrani naslovi Male Lagune na popustu 50%
01.04.2025.
Povodom Međunarodnog dana knjige za decu koji se svuda u svetu obeležava 2. aprila, i u Delfi knjižarama slavimo ovaj važan dan! Na odabranih 50 naslova iz bogate produkcije knjiga za decu u izdanju L...
više
dečji dani kulture od 4 do 6 aprila hoću knjigu, hoću igru  laguna knjige Dečji dani kulture od 4. do 6. aprila – Hoću knjigu, hoću igru!
01.04.2025.
I ovog aprila Laguna i Delfi knjižare organizuju Dečje dane kulture, manifestaciju inspirisanu najmlađim čitaocima, posvećenu promociji knjiga i čitanja kroz igru i zabavu. Dečji dani kulture 2...
više
zanimljiv program tokom dečjih dana kulture u knjižari delfi skc laguna knjige Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC
01.04.2025.
Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U pet...
više
šta smo čitali u martu 2025 godine 5 književnih preporuka laguna knjige Šta smo čitali u martu 2025. godine: 5 književnih preporuka
01.04.2025.
Mart je, uz prve nagoveštaje proleća i mestimične pljuskove, doneo pravo osveženje i u svetu Laguninog izdavaštva. Pored reizdanja Pračetovih „Malih bogova“, prva dva romana iz serijala o Artemisu F...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.