Laguna - Bukmarker - Ketrin Senter: Radost je u pisanju, objavljivanje romana je nešto potpuno drugačije - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Ketrin Senter: Radost je u pisanju, objavljivanje romana je nešto potpuno drugačije

Debra Dankan ugostila je u svojoj emisiji Ketrin Senter, autorku romana „Ono što se spasava od vatre“.

Foto: Karen Walrond

Pre razgovora o knjizi želela bih da se vratimo u prošlost. Nešto mi govori da ste kao dete imali bujnu maštu. Kada bismo se vratili u Vaš treći razred, da li bi Vaši drugovi iz razreda potvrdili moju tvrdnju?

Da, složili bi se. Nastavnica engleskog je rekla da ako upotrebite neku reč više od tri puta, ona vam pripada. I ta ideja me je oduševila.

Koja Vam je to reč pripala?

Bilo koja reč. Ako naučite reč i upotrebite je tri puta, ona je vaša zauvek. Došla sam na ideju da sakupljam reči. To je zapravo bio početak svega.

Tako Vam je pisanje ušlo u krv. Vi ste peta generacija Teksašana i odrasli ste u knjižari.

Da, moji su definitivno knjiški moljci. Otac mi je bio novinar.

Niste imali izbora.

Roditelji su mi kao maloj poklonili pisaću mašinu, a ja sam mislila da je to savršen poklon jer mogu da postanem pisac.

To je sjajno! Ja sam dobila mikroskop i mislila sam da ću pohađati medicinsku školu, ali ne znam šta se desilo. Dakle, oduvek ste želeli da se bavite pisanjem. Kada želite da budete pisac i to postane deo vas i nešto u čemu uživate, ponekad to posmatramo kao hobi, a ne kao zanimanje. Da li ste na to oduvek gledali kao na zanimanje ili je pisanje u nekom trenutku preraslo iz hobija?

Zapravo sam počela da pišem jer sam vodila dnevnik. Bila sam mala, recimo u šestom razredu, nezadovoljna, čudna pretpubertetkinja, i spas sam potražila u pisanju dnevnika i svoje životne priče. To sam radila deset godina.

Istina je da stavljanje misli na papir ima terapeutsko dejstvo. Napisali ste i fanfiktivnu priču o grupi Djuran Djuran. Da li Vam se to fantaziranje isplatilo?

Da, mama i sestra su me molile da prestanem da pričam o grupi Djuran Djuran, a ja nisam mogla, oni su deo moje priče. Bila sam u šestom razredu, bila sam nesrećna, a moje dve najbolje drugarice i ja smo došle na ideju da pišemo romane o njima, a da mi budemo glavne junakinje. To smo radile čitave godine, a u mom romanu se svih pet članova grupe zaljubilo u mene, pa sam morala da biram za koga ću se udati.

Poruka ove priče je da ste nešto stvorili stavljajući na papir.

Jesam, i bilo je užasno, ali to sam ja stvorila.

Iako nije materijal za bestseler Njujork tajmsa.

Nikako.

Kada pričamo o objavljivanju, ljudi me stalno pitaju kako da objave knjigu. Ja im govorim da je prvo napišu i da potom razmišljaju o objavljivanju.

Apsolutno. Radost je u pisanju, u stvaranju priča i provođenju vremena sa izmišljenim likovima. To je zabavni deo. Objavljivanje je nešto potpuno drugo.

Odbijali su Vas.

Mnogo puta. Postala sam profesionalac u tome, izveštila sam se. Prvu knjigu sam objavila 2007. godine i mislila sam da je sve gotovo, da ću nadalje lako da objavljujem knjige. Međutim, prošlo je 12 godina od objavljivanja prve knjige do dospevanja na listu bestselera Njujork tajmsa.



Napisali ste još šest knjiga. Prvi roman ste napisali na nagovor sestre.

Tako je, isprovocirala me je. To je moja prva knjiga, izazivala me je da napišem roman.

Kada ste dobili ćerku, određeno vreme niste pisali?

Tako je.

Čitala sam da ste izvesno vreme prestali da pišete, jer je majčinstvo veliki događaj. U ovoj knjizi ste dodali obrt što se tiče majčinstva?

Pokušala sam o tome da pišem na autentičan način. Kada sam se porodila, iz nekog razloga sam imala ideju da će moja mama odgajati tu bebu. Ona je majka, zar ne? Nisam znala ništa, a prisećala sam se kako mi je detinjstvo bilo idilično, nosile smo slatke haljinice i bile smo uvek čiste. Bile smo sofisticirana deca. Međutim, dobila sam decu i moj zadatak je bio da se bavim njima. To me je iznenadilo. Bilo je čudesno, zabavno i naravno, potpuno uzbudljivo.

A sada malo da govorimo o romanu „Ono što se spasava od vatre“. Pre svega, muž Vam je dobrovoljni vatrogasac. Recite nam kako ste došli na ideju za ovu knjigu?

Prethodna knjiga je bila o ženi čiji se avion srušio na dan njene veridbe, što zvuči prilično depresivno, ali je zapravo zabavna. To je duhovita knjiga o teškim temama. Glavnu junakinju iz olupine aviona izvlači vatrogasac, a ona misli da je u pitanju muškarac. Međutim, kada skine masku, ispostavi se da je u pitanju žena, i junakinja je strašno iznenađena. To je mali detalj u priči, mala zahvalnost ženama koje se bave zanimljivim poslovima, koje ne očekujemo kao društvo. Kada sam završila tu knjigu, pričala sam sa urednicom o narednoj, kada mi je rekla da joj je zanimljiva ideja te žene vatrogasca, a moja prva pomisao je bila kako to nema šanse. Njena „epizodna uloga“ je trebalo da bude zanimljivost, nešto što daje posebnu draž romanu, a i muž mi je godinama dobrovoljni vatrogasac. Kada sam ga upoznala pre 25 godina radio je u hitnoj pomoći. Znala sam previše toga, znala sam kako je vruće, prljavo i iscrpljujuće...

U knjizi čak postoji rečenica koja kaže kako nikada ne treba da se udate za vatrogasca, zar ne?

Da, apsolutno, upravo je u tome poenta. Nisam želela da pišem o tome jer nisam mogla da zamislim da neko zaista želi da radi taj posao... Vruće je, nosite na sebi trideset kila opreme...

Ne bih mogla da budem vatrogasac.

Ni ja, ali me je ideja podstakla na razmišljanje, jer sam želela da uvažim mišljenje genijalne urednice i imala sam jedinstvene kvalifikacije da napišem priču. Pričala sam sa mužem o tome i on me je pitao: „Šta ako ne mora da se radi o zanimanju vatrogasca, već o junakinji koja voli svoj posao u kome je dobra?“ S tim sam mogla da se poistovetim. Čim je to rekao, sve se preokrenulo. Znam kako je voleti svoj posao, truditi se i biti uporan, osećati odbijanja i poniženja i truditi se da uspete i suočavati se sa mogućnošću da vas svet možda neće pustiti da radite ono što volite.

Šta želite da ljudi zapamte kao poruku knjige?

To je priča o praštanju i zaceljivanju. Priča o čvrstini i upornosti, ali i o dopuštanju sebi da budete nežni i osećajni. Nadam se da će se čitaoci oduševiti, da će biti zadovoljni i dobro se nasmejati. I nadam se da će se nakon čitanja osvrnuti na svoj život i malo ga preispitati.

Izvor: KHOU 11 / YouTube
Prevod: Đorđe Radusin


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mir je sve što nam treba predstavljena knjiga povratak u mir siniše ubovića laguna knjige Mir je sve što nam treba – predstavljena knjiga „Povratak u mir“ Siniše Ubovića
20.09.2024.
Nije postojao bolji način da Siniša Ubović dođe na promociju svoje knjige „Povratak u mir“, na koju je zbog velike gužve u gradu (čitaj igrala je Crvena zvezda) kasnio 15 minuta, nego da na delu prove...
više
ante tomić volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje laguna knjige Ante Tomić: Volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje
20.09.2024.
Govori se često da nas izbeglice ugrožavaju, da će uništiti naš način života i kulturu. Meni je bilo bitno da napišem da smo se mi na Mediteranu uvek mešali, da je ovo naš zajednički zavičaj, i hrišća...
više
predstavljanje knjige put carstva vranama na radost 24 septembra laguna knjige Predstavljanje knjige „Put carstva: Vranama na radost“ 24. septembra
20.09.2024.
U utorak 24. septembra od 18 sati u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC biće predstavljena knjiga Mladena Nestorovića „Put carstva: Vranama na radost“.   O knjizi će, pored autora, govo...
više
prikaz romana zmajeva žena ane atanasković  laguna knjige Prikaz romana „Zmajeva žena“ Ane Atanasković:
20.09.2024.
Često se setim da je moja nastavnica srpskog jezika, koja mi je i dan-danas uzor, rekla da profesori književnosti ne moraju da znaju sadržaj svih književnih dela koja su pročitali nego treba da budu o...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.