Knjižara „So“

Imam dovoljno godina da vjerujem kako mnogi ljudi ne lažu kada ponekad uz uzdah Ah! kažu da su odivijek maštali o tome da otvore klasičnu knjižaru i tu nađu idealan odnos izmeđ hleba koji se uvijek teško zarađuje – i mira.

Stoga sam ponosan što se danas u profesionalnom smislu definišem kao pisac, knjižar i izdavač.

Pazimo...

Prije tačno deceniju i po sa suprugom sam, osnivajući Knjižaru „So“, obnovio tada posustalo hercegnovsko knjižarstvo i izdavaštvo.

Po dozvoli nasljednika Jova Sekulovića (1879 – 1950) nastavili smo da baštinimo tradiciju prvog srpskog obalnog kljižara koji je u Herceg Novom ljeta 1898, tri godine prije Gece Kona u Beogradu, na glavnom trgu otvorio butigu u kojoj su mogle da se kupe knjige.

Knjižara Jova Sekulovića za 40 godina rada „rasturila“ je – kako se tada kazivalo – oko 200.000 knjiga, i izdala 20 sopstvenih izdanja. Pored prve bokeljske, hercegnovske knjižare, Jovo Sekulović posjedovao je i knjižaru u Kotoru, od 1926.

Sekulović je u svoje doba bio prvi koji je radio na širenju i distribuiranju knjige u Boki Kotorskoj. Bio je povjerenik Matice srpske, Srpske književne zadruge, a od 1904, i povjerenik Privrednika. S obzirom da je knjižara Jova Sekulovića imala stotinu pretplatnika na izdanja Srpske književne zadruge, ova ga je izdavačka kuća imenovala 1911. g. za svoga dobrotvora.

Svake godine koja je jubilarna po najmanje jednom osnovu, kao što je ova – po dva, Knjižara So izdaje ćirilični spomen-pečat i otiskuje ga na mnogim knjigama i na hiljadama razglednica: 140 godina od rođenja prvog knjižara, 121 godina hercegnovskog knjižarstva, i 15 godina Knjižare „So“.

Neobičan naziv knjižara duguje činjenici da se nalazi u gradu koji je osnovan 1382. g. upravo zbog trgovine solju, da se nalazi na glavnom trgu koji se nekad zvao Trg soli, te da kvalitetnim knjigama čitalac uvijek osoli vlastitu pamet.

Sa praga klasične knjižarske butige oko vidi drevne kule, stara stepeništa, krovove, mediteransku zimzelenu vegetaciju, mletačku utvrdu Forte mare, galebove nalik skrinsejverima, i naravno – more.

Vremenom je Knjižara „So“ postala jedina klasična knjižara u Boki, što samim tim znači i u Crnoj Gori, jer sve što je postalo u Crnoj Gori, postalo je prije toga u Boki.

Knjižara „So“ postala je regionalni kulturni barometar, ljeti puna pisaca – dobitnika najznačajnijih srpskih književnih nagrada, do te mjere da drvenu stolicu tapaciranu zelenom čojom Boke Kotorske planiramo da zavještamo Adligatu – muzeju knjiga i putovanja. Na toj stolici sjedalo je na stotine Imena, ne samo iz svijeta književnosti i izdavaštva, ne samo dobitnici NIN-ove nagrade, nego i zlatni sportisti, rafinirani muzičari i slikari, akademici, ambasadori, konzuli, kapetani, admirali, sveštenici i monasi – pa zato ne čudi želja brojnih turista da se fotografišu u čuvenoj kalijergi – kako se na „bokeljskom“ kaže za stolicu.

Valja podvući da je Knjižara „So“ izdavačka kuća koja se s razlogom ponosi fotomonografijama: „Istorija bokeljskog pomorstva“ Predraga V. Kovačevića, „Vita Kotoranin, neimar Dečana“ Rista Kovijanića, „Pomorskim licima Boke Kotorske“ Siniše Lukovića, i mnogim drugim naslovima.

Desno od ulaza u staru kamenu palatu u koju se na glavnom trgu kao puž golać u ljušturu uselio koncept Knjižare „So“ postoji kuriozitetni artefakt u srpskoj kulturi. Riječ je o mermernoj ploči simboličnog A4 formata na kojoj piše ćirilicom: U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Jovan 1, 1.

Tu je spomen-ploču svečano otkrila godine 2011. Marina Jovićević, prvi generalni konzul Republike Srbije u Herceg Novom.

Svake godine na Petrovdan, pak, 12. jula, kada je najvreliji dan u godini, kada i turisti nauče da riječ kaldana potiče iz doba Mletačke uprave i da označava užasnu, nesnosnu vrućinu – Knjižara „So“ slavi rođendan.

Ove godine po 15. put. I 121 godinu hercegnovskog knjižarstva i 140 godina od rođenja prvog srpskog obalnog knjižara.

Uz fanfare Gradske muzike, počeće fešta obalnog knjižarstva i izdavašta.

Nikola Malović