Laguna - Kolumna - Tri stolice iz srpske književnosti - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Tri stolice iz srpske književnosti

02.11.2020.
Dugo nisam znao da je upravo stolica jedinica namještaja, a ne sto ili krevet. Jedan od najboljih savjeta dobio sam prije 20 godina kada sam kupio prvi kompjuter, ne računamo li igračke poput ZX Spectruma iz vremena 80-ih godina prošlog vijeka. Prijatelj mi je rekao: na svemu možeš da štediš, samo nemoj na kompjuterskoj stolici.

Stolica hercegnovske Knjižare So (Foto: N. M.)

I bio je u pravu.

Dvadeset godina sjedim na anatomskoj stolici koju sam podmazivao, vremenom utezao, i iz plave, tapaciranjem, konvertovao u bokeškozelenu boju, da bih, nedavno, iz želje da nakon 20 godina vidim postoji li danas nešto anatomskije i bolje, u jednom zaista opremljenom salonu namještaja postao potpuno razočaran: od svih modernih 50 modela, moja je stara stolica bila i dalje udobnija. U njoj pišem tekst što slijedi.

Pazimo...

Priča o tri stolice u srpskoj književnosti počinje onoga trenutka kada sam kao student opazio u Pekićevoj književnoj radnji da je njegovog junaka, najboljeg među stolarima, u priči „Megalos Mastoras i njegovo delo“, obišao sam đavo, s ovim potraživanjem: Hoću da mi napraviš do te mjere savršenu stolicu u koju kad čeljade sjedne, poželi da ne ustane.

Za cijenu, kleti naručilac nije pitao. Taj je vazda imao para.

U nastavku se Megalos Mastoras, Grk iz vremena srednjovjekovne kuge, daje na posao, i kao najboljem među svima meštrima polazi mu za rukom da napravi upravo takvu stolicu u koju kad čeljade sjedne, poželi da ne ustane.

Kad je vidio koliko i sam uživa u rukotvorini, Megalos Mastoras je stolicu odlučio da zadrži za sebe, jer je bila apsolutno savršena, a naručiocu je napravio kopiju toga unikatnog remek-djela.

No kako je nemoguće čovjeku da prevari vraga, Megalos je Mastoras postradao od korona virusa kao u najmanju ruku nekooperativan saradnik. Jesam li to bez pare i dinara rekao da je umro od korona virusa? Pardon, postradao je od pandemije kuge...

Godine 2001. postao sam profesor u drevnoj kotorskoj Pomorskoj akademiji. Naslijedio sam kabinet br. 201, u kome sam i ja nekad sticao nauk iz jezika i književnosti.

Sve je u učionici bili savršeno, novo, bez oštećenja, jer je najbolja škola u Boki bila i najbolja škola u Crnoj Gori, ali je imala u mom oku jednu baš veliku falinku. Rasklimanu profesorsku stolicu.

Na opšte oduševljenje kadeta koji uvijek vole oneobičeni momenat, uzeo sam rukom tu rashodovanu jedinicu namještaja za vrat, podigao je i kazao:

„Nedopustivo je da profesor drevne kotorske Pomorske akademije sjedi na stolici koja nije upravo reprezentativna. Dajem vam riječ da ću napisati Apel i okačiti ga javno u Zbornici: Profesor Pomorske akademije zaslužuje dostojnu profesorsku stolicu!“

Napisao sam Apel, možda prvi kojega su svi članovi Nastavničkog vijeća s nogu čitali kao zanimljivo štivo, ne samo zbog Megalosa Mastorasa, junaka iz dopisa, nego i zato što su postali svjesni da su i njihove stolice po kabinetima jedinice namještaja takođe. Pa je valjalo da i one, je li, budu zamijenjene.

Dakako, prvo je kabinet br. 201 dobio novu, anatomsku stolicu. Potom su kvalitetnim stolicama opremljeni i ostali kabineti po Pomorskoj akademiji.

No to su bila vremena u kojima se iza brda valjao tzv. crnogorski jezik, što sam opazio kad su sa zidova nestali i Sveti Sava koji se na putovanja do Svete zemlje otiskivao uvijek iz Boke, i Sveti Nikola – na ikoni sa brodom u pozadini, zaštitnik svih hrišćana, i Srba kadeta, i Crnogoraca, i Hrvata.

Sa profesorske stolice koja je postala najpoznatiji osnovni komad namještaja u Pomorskoj akademiji, ustao sam svojevoljno 2005. godine jer sam vidjevši kakvi talasi dolaze, od 2004. počeo da sjedim pak na dvije stolice. Sa suprugom sam osnovao Knjižaru So, i preselio se u Herceg Novi.

Odlučio sam da se okušam u kulturnoj misiji uvezivanja klasičnog knjižarsva, formatiranog izdavaštva i vlastite sve nagrađivanije književnosti.

Hecegnovska Knjižara So postala je tokom 16 godina intelektualni barometar, prostor svjestan ko joj jeste, a ko nije za sve vrijeme došao u pohode. Svi koji su došli, postali su dio priče.

Ovih je jesenjih dana, u vrijeme kada se zbog pandemije generisanog virusa i političke kuge po prvi put ne održava Beogradski sajam knjiga, restaurisana stolica Knjižare So našla svoje konačno mjesto u Adligatu – Muzeju knjiga i putovanja.

Prije negoli prijavim ko je sve sjedao u njoj, valja kazati kako sudbina stolice iz Knjižare So još nije ispisana do kraja. Književnost, po Paviću, u budućnost ne vodi pisac nego čitalac. Direktor Adligata i svjetski putnik, Viktor Lazić, obećao je da će posad svako moći da u Muzeju knjiga i putovanja sjedne u stolicu Knjižare So, i na se taj se način konektuje s energijama poteklim s Primorja, uvezanim s kopnom, jer se slana jedinica namještaja sada nalazi u Beogradu.

Ko je sve sjedao na stolici hercegnovske Knjižare So
(Po zvanju ili statusu u trenutku dolaska)


O. Stefan Milenković, iguman man. Zočište sa Kosova, Mihajlo Pantić, univerzitetski profesor i pisac; Saša Ilić, docniji dobitnik NIN-ove nagradu za književnost; Isidora Bjelica, spisateljica; Nataša Marković, vlasnica Izdavačke kuće Plavi jahač i spisateljica; Stevan Koprivica, univerzitetski profesor i dramski pisac; Igor Marojević, pisac; Zoran Hamović, vlasnik Izdavačke kuće Klio; Momčilo Moma Mitrović, vlasnik Izdavačke kuće Partenon; Gojko Božović, pjesnik i vlasnik Izdavačke kuće Arhipelag; Flavio Rigonat, vlasnik Izdavačke kuće Lom; Duško Vujošević, košarkaški trener; Dragan Nikolić, glumac; Martin Pamer, ambasador Austrije u Crnoj Gori; Dragan Hamović, pjesnik; Miljenko Jergović, pisac; Petar Živadinović, vlasnik Izdavačke kuće Paideja; Vladeta Jerotić, akademik; Jelena Žigon, glumica; Vladimir Kecmanović, pisac; Uroš Petrović, pisac; o. Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije; Nemanja Rotar, pisac; Dejan Stojiljković, pisac; Branko Zbutega, admiral beogradskog organka Bokeljske mornarice; Đorđe Malavrazić, gl. i odg. urednik Radio Beograda 2; Ljiljana Habjanović Đurović, spisateljica; Dara Džokić, glumica; Tomo Katurić, kapetan duge plovidbe i zlatni filatelista; Aleksandar Jerkov, univerzitetski profesor i književni kritičar; Marina Jovićević, generalni konzul Srbije u Herceg Novom; Zoran Lutovac, ambasador Srbije u Crnoj Gori: Nenad Šaponja, vlasnik Izdavačke kuće Agora; Darko Tanasković, univerzitetski profesor i ambasador; Marko Tanasković, pisac; Milo Lompar, univerzitetski profesor i književni kritičar; Milan Todorović, vlasnik Izdavačke kuće Magelan pres i svjetski putnik; Dušan Petričić, karikaturista; Slobodan Vladušić, univerzitetski profesor i pisac; Zlata Bojović, univerzitetski profesor, istoričarka književnosti; Zoran Penevski, pisac; Novica Jevtić, vlasnik Izdavačke kuće Evro-Đunti; Aleksandar Gatalica, dobitnik NIN-ove nagrade za književnost; Goran Gocić, dobitnik NIN-ove nagrade za književnost; Ivana Dimić, dobitnica NIN-ove nagrade za književnost; Vladimir Pištalo, dobitnik NIN-ove nagrade za književnost; Svetislav Basara, dobitnik NIN-ove nagrade za književnost; Nenad Atanacković, suvlasnik Izdavačke kuće Vulkan; Siniša Luković, novinar i bokeljolog; Jasminka Petrović, spisateljica; Ratko Božović, univerzitetski profesor; Vida Ognjenović, spisateljica, predsjednica srpskog PEN-a; Vanja Bulić, televizijski voditelj i pisac; Vlada Arsić, pisac; Živojin Rakočević, pjesnik i heroj sa Kosova i Metohije; Lazar Sredanović Dikan, strip-crtač; Andrija Prlainović, zlatni vatrepolista; Milorad Malović, bokeški berberin; Miodrag Zec, univerzitetski profesor; Mirko Demić, pisac; Zorica Stablović Bulajić, vlasnica Izdavačke kuće Hesperia Edu; Mladen Stanković, prevodilac sa klasičnih jezika; Muharem Bazdulj, pisac; Nebojša Rašo, bokeljolog; Pavle Zelić, pisac; Petar Palavršić, bokeljolog; Nikola Petrović, crnogorski princ; Erlend Lu, norveški pisac; Dragana Iljukić, direktorka beogradske Filološke gimnazije; Mihailo Medenica, novinar; Hadži Nenad Maričić, glumac; Ljiljana Kadić, ambasadorka; Vladimir Dimitrijević, pravoslavni mislilac; Vojo Stanišić, vlasnik Izdavačke kuće Jasen; Zoran Živković, pisac; Svetlana Gradinac, jedan od osnivača Adligata – Muzeja knjiga i putovanja; Nenad Jovanović, prvi čovjek koji je oplivao Boku Kotorsku; Velibor Fulurija, pjesnik i poliglota; Nikola i Viktorija Malović, osnivači hercegnovske Knjižare So.

(Izbor: 2004 – 2020)
(Izvor: Pečat)

U potpisu fotografije: Stolica hercegnovske Knjižare So (Foto: N. M.) 
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
kako sam 2014 godine u romanu jedro nade predvidio koronu laguna knjige Kako sam 2014. godine u romanu „Jedro nade“ predvidio koronu
15.03.2021.
Pisac uvijek vidi iza okuke naših dana. Tako su Veliki rat već vidjeli da dolazi oni koji su znalački ukrštali riječi prije Prvog svjetskog rata, baš kao što su novi veliki rat vidjeli pjesnici...više
više
titanik, britanik i olimpik laguna knjige Titanik, Britanik i Olimpik
22.12.2020.
Na Primorju se kaže da je pegula svak onaj ko ima zlu sreću. U legendarnoj seriji „Velo misto“, rađenoj po scenariju Miljenka Smoja, jedan se popularni lik zvao Pegula, ako ni zbog čeg...više
više
tri stolice iz srpske književnosti laguna knjige Tri stolice iz srpske književnosti
02.11.2020.
Dugo nisam znao da je upravo stolica jedinica namještaja, a ne sto ili krevet. Jedan od najboljih savjeta dobio sam prije 20 godina kada sam kupio prvi kompjuter, ne računamo li igračke poput ZX Spectruma...više
više
životinjsko carstvo laguna knjige Životinjsko carstvo
05.10.2020.
Dugogodišnjim posmatranjem ustanovio sam da većina ljudi čašu sa vodom na pola – vidi kao polupraznu, a ne kao do pola punu. Šta više, ustanovio sam kako ljudi koji opažaju čašu...više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
knjige koje postaju filmovi laguna knjige Knjige koje postaju filmovi
22.08.2023.
Biti pisac iziskuje obilnu i neograničenu maštu. Svet koji pisac stvara je slobodan, pun imaginacije i često se graniči sa ludilom. Protagonistkinja romana „Buka“ stvara upravo jedan ovakav...više
više
tuga veća od sveta i svemira laguna knjige Tuga veća od sveta i svemira
09.05.2023.
Prvo bude ona plava crta, plava kao duboko more, crta u ekrančiću i pasulj u stomaku. Taj pasulj prikačen za tebe i još uvek ravan stomak, i neverovanje da je stanje drugo, sasvim drugo. Onda rastu...više
više
kraj zmajeva neispričani prolog bajke nad bajkama  laguna knjige Kraj zmajeva: Neispričani prolog „Bajke nad bajkama“
27.12.2022.
Kao praznični dar čitaocima, poželeo sam da konačno objavim i ovaj neispričani prolog trilogije Bajka nad bajkama. Sve se dešava dugo pre događaja opisanih u pripovesti koju ste čitali ili ćete...više
više
u vrhovima top lista laguna knjige U vrhovima top-lista
19.08.2022.
U subotu se navršava godinu dana od izlaska objedinjenog izdanja „Bajke nad bajkama“, štampanog ćirilicom, sa tvrdim koricama i mapom u boji. Veći deo tog vremena knjiga je provela na...više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.