Ova zbirka modernih bajki oslikava svet u kome se prepliću čudo, prijateljstvo, priroda i borba dobra i zla, a napisana je stilom koji podseća na najlepše klasične bajke, ali sa svežinom savremenog pristupa. „
Bajke: Četvrtih sedam“ donosi mališanima nove maštovite i poučne priče, inspirisane junacima iz različitih krajeva sveta. Smeštene u svet neočekivanog i čarobnog, priče su ponekad nežne i tople, ponekad tajanstvene i pomalo zastrašujuće, ali uvek prožete važnim životnim poukama o dobroti, poverenju i ljudskim vrlinama.
Prva knjiga iz ovog
serijala „
Bajke: Prvih sedam“ proglašena je za najbolju knjigu za decu na Novosadskom sajmu knjiga, a sva tri dosadašnja nastavka postala su regionalni bestseleri. Jedinstvene ilustracije i ovog puta, kao i u prethodnim knjigama iz ovog serijala, potpisuje Aleksandar Zolotić.
Svaka od sedam bajki vodi čitaoca u poseban svet, bogat simbolikom, kulturološkim elementima i neobičnim susretima.
Uroš Petrović namerno koristi internacionalna, univerzalna imena likova, kao što su Itan, Ved, Alina, And Renga, Evar, Tivona, Filip, kako bi priče učinio pristupačnim svakom čitaocu, bez obzira na poreklo. Ta imena ne nose konkretne nacionalne odrednice, ali zvuče poznato i blisko, kao da ih znamo iz neke davne bajke. Ovo doprinosi osećaju da se događaji mogu desiti bilo gde i svakome, što dodatno pojačava univerzalnost poruka u knjizi.
Za razliku od klasičnih bajki, koje se oslanjaju na mitsku strukturu, jednostavne likove i jasno definisanu borbu između dobra i zla, Petrovićeve priče imaju realističniju postavku, složenije likove i teme koje su bliže savremenoj deci. Dok se u klasičnim bajkama radnja dešava u neodređenom vremenu i prostoru, likovi su arhetipski (zla maćeha, dobra vila, princ), postoji jasan sukob i granica između dobra i zla, likovi su crno-belo oslikani, prisutni su elementi čudesnog, glavni junak prolazi kroz patnju i biva nagrađena za dobrotu i kraj je srećan i moralno opravdan, u bajkama Uroša Petrovića je to malo drugačije postavljeno. Na primer, u priči
Krevetac koji šapuće prisutne su sledeće karakteristike:
– glavni junak je konkretno dete Alina, smeštena u prepoznatljivo i stvarnije okruženje,
– čudesni element (krevetac koji šapuće) ima više simboličko nego magijsko značenje,
– ne postoji jasno zlo – umesto zle maćehe ili čudovišta, prisutna je neodređena „zver“, simbol straha, opasnosti ili nepoznatog,
– fokus je na unutrašnjem svetu deteta, njenim emocijama i osećanjima,
– likovi su psihološki dublji, sa složenim doživljajima i razmišljanjima,
– iako priča ima srećan kraj, on ne dolazi kao pobeda nad zlom, već kao povratak sigurnosti i osećaju zaštićenosti.
„Ceo svet je pun čuda, samo smo mi navikli na njih pa ih nazivamo običnim stvarima“, napisao je
Hans Kristijan Andersen – misao koja savršeno oslikava duh ove knjige. Bajke nisu samo zabavne – one podstiču pažnju i pamćenje, razvijaju dečju maštu, emocionalnu inteligenciju, kritičko mišljenje i jezičke sposobnosti. Baš kao nekada, kada su se mudrosti prenosile usmenim putem kroz priče, i danas bajke predstavljaju važan deo odrastanja i unutrašnjeg razvoja.
„Sada je vreme da se upoznate sa ’četvrtih sedam’. U njima deca mogu da vide svet pun čuda, ali i da prepoznaju sopstvene vrednosti. Verujem da će ’Bajke: Četvrtih sedam’ biti dragocen saputnik svakom detetu na putu odrastanja i otkrivanja sveta“, poručio je autor Uroš Petrović.
Autor: Prof. dr Slađana Milenković
Izvor:
sirmiuminfo.rs