Nakon osamnaest romana i velikog broja drama i monografija, izuzetno plodonosni pisac, dramaturg i teoretičar umetnosti
Miomir Petrović donosi nam knjigu „
Dionizije 1941“ moguću istoriju Ivana Petrovića, filmskog princa sa Balkana u kojoj, mešajući fikciju sa stvarnim činjenicama, opisuje uspon srpskog Rudolfa Valentina čija neverovatno bogata filmografija od 1918. do 1962. broji preko stotinu ostvarenja. Zašto je onda danas običnom čoveku uglavnom nepoznat iako je u razdoblju između dva svetska rata stekao čak i međunarodnu slavu i dobio orden od kralja Aleksandra Karađorđevića? Visok, zgodan i markantan, izluđivao je žene, talentom i lepim glasom osvajao publiku dajući joj uvek autograme na ćirilici, ali mu je na kraju politička opredeljenost došla glave tj. slave.
Svetislav Ivan Petrović rođen je 1894. u Novom Sadu, a onda je nakon studija u Beču prešao u Budimpeštu gde se posvetio filmskoj karijeri počevši od nemih filmova, da bi potom debitovao i u onim zvučnim i to kod čuvenog Mihalja Kertesa u Holivudu poznatijeg kao Majkla Kertisa kralja zlatnog doba kinematografije. Taj prelazak na zvučne filmove protekao mu je lako jer je imao lep, dubok glas i govorio više jezika, ali je znao i da očara kameru lepotom, te se očekivalo da će postati novi Valentino.
Kao glumac idealan za uloge prinčeva, plemića, muževnih oficira i fatalnih zavodnika kojem raskošni i romantični kostimi stoje vrlo uverljivo kao saliveni, vrlo brzo je postigao vrtoglav uspeh. Za razliku od glumice Lili Afrodite koja je takođe u tom istom razdoblju bila jedna od najtraženijih filmskih diva, ali je danas gotovo niko ne zna jer je odbila da radi za Hitlera, te je on dao da joj se izbrišu svi filmovi, intervjui i plakati i time joj je faktički zbrisao karijeru, autor ove „moguće istorije“ Ivana Petrovića navodi čitaoca na trag da je ovaj harizmatičan glumac pao u zaborav zbog filmova snimljenih za vreme nacističke strahovlade.
U knjizi ga upoznajemo u Nemačkoj 1945. nakon što je uhapšen na pragu svoje kuće i izveden iz nje u patofnama. Sedi pred američkim oficirom zaduženim za denacifikaciju koji pred sobom drži njegov podebeli dosije. Na grafikonu njegovog života linija je doživela nagli sunovrat. Od nekadašnje naočite zvezde i mišićavog plivača koji se nadmetao na Olimpijskim igrama u Stokholmu, on je sada sumjivo lice. Američki oficir ima zadatak da ispita jednu epizodu iz glumčeve karijere – gostovanje u logoru Dahau gde je govorio pred svojim zatočenim sunarodnicima.
Pre nego što će pokušati da objasni šta je dovelo do te epizode, Miomir Petrović će nam opisati početke i uspon karijere ovog superstara. Na premijeri njegovog filma „Alahov vrt“ u Beogradu 1928. čitavi odredi žandara morali su da čuvaju bioskop od mnogobrojne nezadovoljne svetine koja nije uspela da uđe na projekciju zbog prevelike gužve! Tokom Prvog svetskog rata imao je čin u neprijateljskoj austrougarskoj vojsci, ali nije morao da se direktno bori protiv svoje sabraće. Svega nekoliko dana nakon kapitulacije Austrougarske, počeo je da glumi u Kertesovom filmu.
Igraće često ruske grofove i careviće, egzotične prinčeve s Orijenta, doktore i barone i pretvoriti se u Iwana Petrovicha sve dok njegova blistava zvezda ne zgasne. Zasluženo ili ne, to ostaje čitaocu da odredi i zaključi, a ova knjiga mu daje mnogo materijala za razmišljanje o nestalnosti sudbine i oportunizmu ljudskog karaktera.
Autor: Miroslav Bašić Palković