„Dobro je čitati... Mi ljudi imamo potrebu za autorefleksijama, ali nam ih neko mora ponuditi“, kaže autor koji nam je ponudio čudesne svjetove na preko 400 stranica, tri romana u jednom.
Književnom svijetu
Damir Uzunović predstavio se zbirkom poezije „Brod sa talismanom“ 1991. godine. Potom je nekoliko godina kasnije objavio zbirku „Mađioničar“; svoju prvu knjigu proze „Kesten“ Uzunović je objavio 1996. godine. „Ljudi i ptice“ – knjiga poezije sa posvetom „Mome ocu, koji bi se sigurno radovao“, objavljena je 2005. godine. Narednih desetljeća Damir Uzunović nije objavio ništa. Ali je pisao. Intenzivno. U ljeto 2021. godine objavljen je, u Izdavačkoj kući Buybook, njegov roman „
Ja sam“ – trilogija, i kako je zapisala kritičarka Jagna Pogačnik – opsežan roman, kombinacija autobiografske fikcije i svojevrsne literarne posvete ocu i majci, ali i rodnom Sarajevu.
Naslov romana, obilježen višeznačnošću koja tek na kraju razotkriva svoj pravi smisao, jednostavan je, ali i dovoljno čvrst označitelj koji na okupu može držati više od 400 stranica knjige koja je građena od tri dijela, tri priče, slobodno bismo mogli reći i tri romana... U ovome romanu čitamo jasnu svijest kako je pisanje o sebi uvijek pisanje o drugima... U tu je svrhu u ovom romanu na pozornicu postavljeno petstotinak likova koji grade uvjerljivu atmosferu jednoga grada, od odrastanja u doba socijalizma, preko rata koji je taj grad i pripovjedača obilježio, do konačnog odrastanja koje, kako znamo, nastupa smrću roditelja. Pisati o odrastanju i sazrijevanju, jasno nam daje do znanja ovaj roman, moguće je samo tako, paralelno – sazrijevanjem i u samom pisanju, traženjem i konačnom artikulacijom uvjerljivog glasa. Ovo je roman koji upravo to čini – raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem u uzbudljivoj gradaciji koja će doslovno eksplodirati na kraju, kad će roman neizravno proširiti granice prvotnog žanra i ukazati na uvjerljivost književne strategije koja nas je do toga kraja dovela. Roman je emotivan i istovremeno precizan, živopisan i iznimno atmosferičan, ponekad i naturalistički brutalan. Ovo je roman koji sjajno funkcionira na više razina – kao mapiranje jednog grada u miru i ratu, kao priča o odrastanju, obitelji, ljubavi i bolesti, kao spoznaja o vlastitom jeziku i spisateljskom pozivu, ali prije svega kao priča svih priča – ona o životu i smrti, vječnoj igri erosa i tanatosa. Roman je uobličen snažnim i strastvenim pripovjednim glasom koji proširuje svoje pravo na prvo lice jednine i na druge koji su mu bliski. Bez stereotipa karakterističnih za autofikciju, a opet s jasnim ciljem da se prošlost, odnosno ljudi i osjećaji koji je čine, ne smiju izbrisati iz sjećanja, pisac ispisuje priču o sebi u kojoj su važni oni drugi, pa čak i naslovne riječi velikodušno pripisuje nekom drugom, vlastitom ocu. Jer u tome i jest smisao i ključno identitetsko pitanje za kojim se ovim romanom traga. Roman „Ja sam“ raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog „ja“ s onim „ja“ koje je izgovoreno na kraju života. „Ja sam“ je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja – napisala je o romanu Jagna Pogačnik, književna kritičarka i predsjednica žirija za ovogodišnju nagradu Fric.
Dobro je čitati... jer, ipak svaka knjiga, priča, pjesma... na pitanje ko je glavni lik? Ko je s druge strane vrata, s druge strane svijeta... Ima isti odgovor – ja sam. Ja koje se prepoznaje, reflektira u tkivu teksta i koje ogleda svako sjećanje tog ja. Traumu, bol, radost...
Autor: Selma Dizdar / Jagna Pogačnik
Izvor:
federalna.ba