U knjizi „
Najkraća istorija Indije“ australijski istoričar i novinar
Džon Zubržicki, koji je doktorirao istoriju Južne Azije i stekao četrdeset godina istraživačkog i novinarskog iskustva u Indiji, pokušava gotovo nemoguće: da više od pet milenijuma složene, burne i protivrečne istorije jednog od najstarijih civilizacijskih prostora na svetu sažme u manje od trista stranica. I, začudo, u tome uspeva, pritom ne žrtvujući ni faktografsku osnovu, ni intelektualnu težinu, niti pripovednu živost. Možda je to zalog postupka: knjiga nije klasična istorijska hronika, niti akademski traktat, već pametno organizovan i pristupačno napisan vodič kroz epohe, ideje, osvajanja, verske prevrate i političke prelomnice koje su oblikovale Indiju.
Pristup Zubržickog podeljen je na deset poglavlja koja hronološki i tematski vode čitaoca kroz složenu priču: od
Izgubljene civilizacije i
Verskih revolucionara, preko dolaska islama i uspona Mogula, do britanske kolonizacije i postkolonijalnog formiranja države. Knjiga kulminira poglavljem o „Novoj Indiji“, analizirajući savremene političke trendove, izazove liberalne demokratije i ambicije nacionalističke vlade.
Zubržicki ne romantizuje prošlost, ali joj prilazi s velikim poštovanjem. Posebno je zanimljiv način na koji ukazuje na kolonijalne narative koji su vekovima oblikovali percepciju indijske istorije. Tako, na primer, ističe da su britanske vlasti sistematski karakterisale muslimanske vladare kao despote kako bi sopstvenu vlast prikazali kao oslobodilačku i progresivnu. S druge strane, autor navodi da su muslimanske dinastije bile i inkluzivne i praktične, s ambicijama koje su više bile trgovinske nego verski misionarske.
Autor uspeva da knjigu učini ne samo informativnom već i zabavnom. Njegov stil je živ, duhovit i često začinjen anegdotama. Jedan od najvećih kvaliteta knjige je u tome što uspeva da prenese duh kontinuiteta: Indija se ne predstavlja kao niz nepovezanih režima i epoha, već kao civilizacija koja uporno preživljava, razvija se i prilagođava, čak i kada je bila okupirana ili podeljena. Autor podseća da su Indija, Pakistan i Bangladeš sve do 1947. zapravo činili jedinstveni prostor, i da su današnje podele – koliko god bile politički stvarne – deo istorijskog toka, a ne njegov početak.
„Najkraća istorija Indije“ je knjiga koja briljira u svojoj nameri da fascinantnu priču o jednoj od najdugovečnijih civilizacija približi savremenom čitaocu. Nije namenjena samo istoričarima; upravo suprotno, ovo je idealno štivo za one koji se tek upoznaju s indijskom prošlošću, ali i za one koji žele da sagledaju celinu kroz gust narativni sažetak.
U kontekstu savremene politike, Zubržicki se ne ustručava da kritikuje pojavu autoritarnih tendencija u indijskoj demokratiji. Autor nam na poslednjim stranicama poručuje da budućnost Indije ne leži u rukama njenih političara i religijskih lidera, već u rukama njenog naroda – seljaka koji štede za obrazovanje svoje dece, mladih koji teže boljem životu, srednje klase koja sve glasnije traži odgovornost vlasti i ogromne dijaspore koja nosi duh Indije širom sveta.
U svetu u kojem se tematizovana država sve više nameće kao geopolitički, ekonomski i kulturni gigant, ova knjiga je sjajan način da razumemo kako je do toga došlo. I kako bi, uprkos brojnim izazovima, ono najbolje tek moglo doći.
Autor: Domagoj Petrović