Mada je prvenstveno poznat kao tvorac popularnih kostimiranih televizijskih serija „Dauntonska opatija“ i „Belgravija“, i oskarovskog filma „Gosford park“,
Džulijan Felouz je u svojoj svestranosti stigao da napiše i tri romana „Snobovi“, „
Nedovršena prošlost“ i „Belgravija“ po kom je rađena gore pomenuta serija. Slično vrlo gledanoj seriji „Pozlaćeno doba“, čiju treću sezonu s njim kao autorom očekujemo na kanalu HBO ovog leta, njegov nas drugi roman „Nedovršena prošlost“ iz 2008. vraća u prohujale decenije, smešten takođe u visoko društvo. U duhu njemu omiljenih britanskih klasika iz 19. veka, Džulijan nam daruje naratora koji satirično i poprilično vrcavo ismeva nobles plemićkih krugova ispod čije se vazda uglancane spoljašnjosti krije mnoštvo apsurdnih i šašavih nesavršenosti. A ko bi pikanterije iz njihovih života poznavao bolje od Felouza koji je i sam pravi-pravcati baron Britanske imperije. Kao što sam reče – ovo je roman o vremenu i onome što ono svima nama čini.
Dejmijan Bakster živi kao engleski lord u raskošnoj kući – sa šoferom, batlerom, služavkama i ostalom poslugom. Dejmijan ima sve – osim zdravlja. Dejmijan umire od raka pankreasa. Ostala su mu još tri meseca života. Nauživao se i naživeo, pa mu i ne smeta previše. Porodice nema. No onomad mu je pristiglo pismo neke žene koja je navodno u mladosti s njim bila i rodila mu dete mimo njegovog znanja, što će reći da je moguće da ipak ima naslednika! Ali kako ga i gde pronaći? Taj zadatak dobija naš narator, advokat, njegov davnašnji prijatelj. A nasledstvo nije malo: preko pet stotina miliona funti! Pola milijardi! Nekom će upasti kašika u med!
Plavook, talasaste crne kose, zdrav i aristokratski mišićav, Dejmijan se lako uvukao u visoke krugove britanskog društva 60-ih godina 20. veka, bez pô muke osvajajući naklonost kako mladih džentlmena, koji uvek cene samopouzdanog čoveka, tako i bogatih devojaka koje nam naš narator polako predstavlja opisujući momačke dane koje je delio sa snalažljivim Dejmijanom. S kojom je od njih otišao predaleko i dobio dete (čak ni sam to ne znajući) saznaćemo do kraja ove pitke misterije. Mnoge od njih ćemo upoznati na balovima na kojima se mlade debitantkinje prvi put predstavljaju društvu i kraljici.
Vispren i pronicljiv u procenjivanju ljudskih karaktera, Felouz tu odliku daje i našem advokatu koji nas kroz knjigu zabavlja svojim domišljatim rezonovanjem i rasuđivanjem, te rečenice obiluju praktičnim mudrostima i trezvenim zaključcima o društvu. Felouzu to pomaže da lakše oživi svoje likove i učini ih stvarnim, uverljivim i autentičnim, što čitaocu olakšava praćenje njihovih zgoda i nezgoda. Njegove satirične opaske i promišljeni sudovi često su usmereni ka, moglo bi se reći, površnoj i egocentričnoj omladini današnjeg doba koje Felouzu kao pristalici klasičnih britanskih manira i učtivosti sigurno ne odgovara, jer on potiče iz vremena u kojem su mladi morali da se bore, uče i dokazuju da bi stekli svoje mesto u društvu. Ukratko rečeno, jedan pasus Felouzove knjige sadrži verovatno više razborite mudrosti i životnog iskustva nego čitav roman kakvog savremenog pisca tinejdžerskih hitova ili vikend herc-romana.
Felouzove brojne digresije ne treba gledati kao na smetnju, već treba uživati s guštom u njihovoj raskoši i stoga ovo nije „brzo štivo“ već knjiga koju treba kušati natenane kao neko skupoceno jelo, što ova knjiška đakonija svakako jeste.
Autor: Miroslav Bašić Palković