Knjige
Mirjane Đurđević prosto ne možete da ispustite iz ruku od prve do poslednje stranice. Vrcave, zanimljive, sa neočekivanim obrtima i jezikom koji na vlastitu radost otkrivate. Posebnu slast u „
Bunker patki“ daju reči, izrazi i u konačnici način mišljenja. Neobična, a zapravo vrlo uobičajena ekipa ljudi mahom iz istočne Srbije. Naravno, kako nas je Mirjana i naučila, roman samo klizi. Jedino što mi se čini da bih mogla pripisati drugom autoru su izrazi vlaškog jezika. Sve ostalo je Mirjana od glave do pete. I da ne budem prestroga, vinogradar i vinar (kako je u aneksu knjige predstavljen
Branko Mlađenović) zasigurno je zaslužan za precizne opise vinogradarskih poslova i spravljanja vina.
Radnja nam se otkriva brzinom koja je baš potrebna da bismo uhvaćeni shvatili da nas je provukla kroz svekoliki istorijski kontekst. Ništa ne nedostaje. Junaci preduzimljivi, rade šta im se ćefne, a po urađenom smišljaju prihvatljive odgovore. Kako su došli u Jugoslaviju, Srbiju, Srem i na istok Srbije? Pobegli su od odgovornosti za kršenje prohibicije, ilegalnu neoporezovanu proizvodnju alhohola (bljokare) i enormno bogaćenje u Americi u poliandričnim porodičnim odnosima. I sa koferima punim dolara nastavljaju pohod na vlastitu zemlju.
Tri muškarca (Tričko, Žarko, Braša) i naravno šefica bande Anđa, koja je uredno udata za Trička, jer bez sklopljenog braka on kao ilegalni doseljenik u SAD ne može da dobije američke dokumente i izađe iz Amerike. Ali Anđa spava sa Žarkom, što se u romanu samo konstatuje, a na perverznim mislima čitateljstva je da zamišljaju kako to u stvarnosti izgleda.
U prvom poglavlju Anđa pravo s voza u Tričkovom Drenovcu, vukojebini istočne Srbije, rađa dete nekog tamo Italijana, ali ga krsti u pravoslavnoj crkvi kao Tričkovog sina Cvetka. Anđa ubrzo napušta Drenovac i Tričkovu majku Tankosavu, zlojeba i tipičnu sumnjičavu svekrvu. U prvom braku Anđa je bila udata za našeg Švabu Vajsa, koga je sahranila još u Americi i nasledila sremačke vinograde, salaš, vinariju Vajsovih u Krčadinu. Ona je svoja na svome, zna šta je biznis, okružena je muškarcima koji su joj poslušni, poprilično piju, svaki od njih pored trajne vezanosti za Anđu ima i vlastite lomove.
Kroz živote netipične porodice, koja prihvata i jednu odbačenu devojčicu Radu, defiluju istorijski likovi. I šta saznajemo? Gospođa Krista Đorđević je dvorska dama, čuvarka novca KPJ, zaštitnica Ive Lole Ribara, jatakica inžinjera Babića, alijas Josipa Broza što joj je isti u socijalističkoj Jugoslaviji višestruko vratio, čuvarka zlata pokradenog iz rudnika Bor gotovo pred očima opasnog Franca Nojhauzena, grupenfirera
Luftwaffe, direktora
Lufthanze u Beogradu, predstavnika Nacionalsocijalističke partije u kraljevini Jugoslaviji, koji je pored zamašnih zločina za koje je odgovoran uspeo da potrguje sa socijalističkom Jugoslavijom i spase vlastito dupe. Pružio je dokaze da je kompleks borskih rudnika i prerade pravno pripadao Nemcima, pa ih je FNRJ mogla nacionalizovati kao vlasništvo neprijatelja. Francuska je tako izgubila spor pred međunarodnim sudom, a Franc je za sve zlo koje je naneo ovdašnjim žiteljima dobro prošao, viđali su ga u kafanama Skadarlije dok se vodio kao zatvorenik u Požarevcu. To je politika. Uvek, u svim vremenima, prljava. Retko pravi krivci dobiju ono što zaslužuju.
U netipčnoj porodici deca su pažena i mažena. Cvetko razvija svoj slikarski talenat, a mala Rada oštri inače bridak jezičak. Skoro da poželiš da odrastaš u slobodi i podršci članova ove porodice.
Atmosfera u Beogradu, ludila kroz koja prolaze žitelji grada, auto-moto trke, nadigravanje Nemačkih firmi, slave i preslave, priprema demonstracija 27. marta – sve je dobrano pretreseno i začinjeno. Treba samo suočiti činjenice istorije kojima su nas kljukali i te raspojasane atmosfere pred Drugi svetski rat u Beogradu. More mnogo podseća na ovu današnju, dalekobilo.
I šta biva sa junacima Mirjanine priče? Pa, na kraju krajeva, uvek je jedan novi početak. Nadajmo se da će nas Mirjana obavestiti kako su iskoristili američke vize, novac i avio-karte jer stigla je baš do 6. aprila 1941. U „Bunker patki“ nema dalje.
Autor: Nadežda Radović
Izvor: Danas