Jedva sam čekala da pročitam „
Završnicu“
Kejt Stjuart. Premda se druga knjiga trilogije
Jato („
Egzodus“) završava srećnim krajem, nije mi delovala uverljivo. Iako sam potpuno utonula u priču, nisam bila istinski zadovoljna ishodom odnosa između Tobajasa i Sesilije. Da li su zaista jedno drugom suđeni? Nedostajalo mi je više informacija o Tobajasovoj prošlosti da bih mogla da podržim tu ideju, pogotovo kada uzmem u obzir Sesilijinu prvu ljubav, Šona. Zato sam tada bila čvrsto na strani #TimŠon.
A onda je stigla „Završnica“ i donela sve što sam želela. Uprkos tome, srce me i dalje boli zbog Šona i Sesilije, a misli mi se stalno vraćaju na Domov život i smrt. Retko koja autorka uspeva da balansira između toga da čitalac voli glavni par, ali da istovremeno bude duboko ganut bivšim ljubavima glavne junakinje. To je zaista divno neprijatan osećaj – ako me razumete.
Radnja završnog dela trilogije počinje tačno tamo gde je prethodnom bio kraj. Priču naizmenično pratimo iz Tobajasovog i Sesilijinog ugla. Iako su ponovo zajedno, čeka ih mnogo prepreka koje moraju da prevaziđu kako bi naučili da funkcionišu kao par. Tobajas mora iskreno da se pokaje i zasluži mesto u njenom životu. Sesilija mu više ne veruje – povredio ju je, bio je okrutan. Ipak, kada čujemo njegovu stranu, počećemo da razumemo neke njegove postupke.
„Završnica“ otkriva detalje Tobajasovog života – od detinjstva, perioda nakon što su mu roditelji ubijeni, preko boravka u Francuskoj, pa sve do njegove ludačke misije sa Gavranima u uklanjanju korumpiranih vođa SAD-a. Gavrani su u suštini moderna verzija Robin Huda – momci koji čine loša dela iz ispravnih razloga. Tobajas je njihov vođa i svoj plan kuje decenijama. Kroz flešbekove saznajemo koliko je brinuo o mladom Domu – više kao otac nego brat – i kako se infiltrirao u opasne kriminalne grupe u Francuskoj da bi sakupio novac koji će uložiti u Gavrane. On priznaje da ga je strašno zabolelo kada je saznao da su ga Šon i Dom lagali i skrivali Sesiliju, iako se za njih žrtvovao i učinio sve. Srce mu je istinski bilo slomljeno. A s druge strane – kad je ukrao Sesiliju i kaznio ih za sve laži tako što ih je primorao da napuste zemlju – on je slomio i njihova.
Tobajasa, a sada i Sesiliju, neprijatelji će uvek proganjati, što je realnost s kojom ona mora da nauči da živi. Još jedna, dublja spoznaja jeste Tobajasov strah da će naslediti mentalnu bolest svog oca i tako Sesiliju dovesti u nezgodan položaj, baš kao što je to bio slučaj sa njegovom majkom.
Sesilija je neustrašiva! A time dokazuje da je i prava partnerka Tobajasu. U jednom trenutku će pokazati da je jednako sposobna da igra dugoročno i mudro. Ova knjiga zaista svašta otkriva – donosi mnogo uvida u živote Tobajasa i Doma, njihovo prijateljstvo sa Šonom i Tajlerom, i naravno – nezaboravne, vatrene dijaloge između Tobajasa i Sesilije. Hemija među njima je zaista neverovatna.
Najteže mi je bilo da prihvatim da je Sesilija u prethodnim knjigama mogla tako duboko da voli dvojicu muškaraca, a onda da se iskreno i snažno zaljubi u trećeg. Kako je moguće da je Šon nastavio život bez nje, oženio se i zasnovao porodicu, i da za njom ne pati? Romantik u meni je zbog te spoznaje krizirao. Pošto na Fejsbuku pratim grupe fanova Kejt Stjuart, primetila sam da mnogi čitaoci imaju ista pitanja. Ali Kejt je ipak uspela. Uverila me je da to tako treba da bude, da poverujem u ovakav srećan kraj. Tobajas je odgajio Doma, bio najbolji prijatelj Šonu. Bio je njihov oslonac. I zato ima smisla da je Sesilija u njemu pronašla sve ono što je volela kod obojice. Tobajas je zbir njenih prošlih ljubavi.
Nedostajaće mi ovi likovi. Dodala bih i da plejliste na
Spotify-u savršeno prate ton i emocije priče. Neke pesme će me zauvek podsećati na određene scene i vraćati mi onaj blago melanholični osećaj. Zaista neprocenjivo čitalačko iskustvo!
Izvor: smexybooks.com
Prevod: Laguna