„Prva knjiga Bekima Fehmiua Blistavo i strašno fascinirala je pričom o odrastanju u porodičnom miljeu, u okolnostima siromaštva ali i čestitosti jednog nama malo poznatog sveta. U drugom delu memoara Blistavo i strašno to je priča o vrtoglavom uspehu, o takozvanom visokom društvu u kom se obrće ogroman novac, gde je film velikim delom i veliki biznis. Bekim opisuje detaljno taj i takav svet, svet izokrenutog morala i drugačijih vrednosti, koji, uprkos svim iskušenjima, nije mogao da promeni njegovu osnovnu prirodu, da uništi ono što je svojim porodičnim vaspitanjem stekao.“
– Filip David

„Blistavo i strašno je, i u prvom i u drugom dijelu, nešto drukčije i različito od svega što naš čopor, naš rod i narod obično jest. Osamljenička knjiga, u najplemenitijem smislu riječi. U prvom dijelu svoga životnog memoara Bekim Fehmiu Srbima i ostalim južnim Slavenima rastvara kapiju jedne kosovske albanske avlije i vrata svoga porodičnog doma, i pokazuje nam, kao nitko dosad, što je u našem svijetu značilo biti Albanac. U drugom dijelu on rastvara Beograd i Jugoslaviju, pišući o svojoj zvjezdanoj karijeri i o životu jednoga čovjeka, na način kako u nas, opet, nitko nije. Tko zna, možda je to indiskretno? Na koncu, u bolnom finalu priče, uvodi nas u raspad i slom Jugoslavije, ali i naših pojedinačnih jugoslavenskih života. Književnost ne popravlja svijet, književnost ne liječi, ali ima knjiga i pisaca koji svojim uvidom stvaraju mogućnost za nastavak života i za pokajanje. Eto, recimo, Tomas Man. Eto, recimo, Bekim Fehmiu.“
– Miljenko Jergović