Osim što na obuhvatan i analitičan način tumači dela Gogolja i Čehova, Mihiza i Pekića, likove Falstafa i Šajloka, kao i domete velikih glumaca poput Lorensa Olivijea i Bate Stojkovića, autor će se pozabaviti kako pojedinim tabu temama u proslavljenim dramskim delima, kao što je pitanje antisemitizma u Mletačkom trgovcu, tako i novijom istorijom političkih zabrana u pozorištu ili zanemarenim zadacima pozorišne kritike.
Ali, iznad svega, ova knjiga nastoji da potkrepi i jedno uverenje koje se tiče rediteljskih sloboda u odnosu na originalan dramski tekst. Ono, kao što je rečeno, glasi da su zaista velika dramska dela poput rimskog Koloseuma: iz njega je vekovima, kao iz majdana, svako uzimao kamenih blokova koliko je hteo, pola renesansnog Rima sagrađeno je tim materijalom, ali ova flavijevska građevina i danas stoji skladna i moćna, a od njenih delova nastajale su i blistave palate i padu sklone čatrlje. Upravo kao i u slučajevima neprolaznih dramskih dela i njihovih slavnih ili promašenih scenskih postavki.
Jedinstvena i preko potrebna knjiga ogleda i kritičkog promišljanja o drami i pozorištu univerzitetskog profesora i dugogodišnjeg predavača uporedne istorije evropske drame.