Ako ste pročitali jednu ili dvije knjige
Margaret Atvud i mislite da ste je dobro upoznali, grdno ste se prevarili. Margaret će vas svakom sljedećom knjigom nanovo oduševiti, razgaliti, zamisliti.
Kao i u „Slepom ubici“, i ovdje ćete moći pročitati roman u romanu. Pored toga, ovo je i porodična drama, triler, ljubavna priča, misterija protkana spiritualizmom.
U „Proročici“ nam je predstavila još jednu važnu temu, i to kako odnos između majke i djeteta utiče na odrastanje i sazrijevanje, kako nas oblikuje u osobe koje će se poslije boriti kroz život. A zapravo će se borba prvo voditi u nama i sa nama samima.
Džoan Foster nam priča svoju intimnu pripovjest i objašnjava šta je dovelo do toga da inscenira svoju smrt. Zarađuje tako što piše gotske romane, ali slavu stiče tako što je objavila zbirku feminističke poezije. A sad opet mora da bježi – od slave, od ucjenjivača, od ove verzije sebe.
Vratiće nas u svoje djetinjstvo, pričati o majci, ocu, svojim željama, nadanjima, sputavanju. Vraća se u prošlost da bi razumjela sadašnjost. Želi da je razumijemo. Sve je tako zbrčkano. Mnogo je pitanja, malo je odgovora. Možemo li pobjeći od sebe, svog života, svoje prošlosti?
Bila je sklepana od raznih laži i izgovora, od mnogih različitih ličnosti. Da li smo svi takvi? Da li se iz nekog razloga ili zbog nekog predstavljamo kao jedno, a zapravo smo nešto sasvim drugo?
Zapitamo li se ikad poznajemo li zaista ljude koji nas okružuju?
Kakvi nas ljudi okružuju? Da li privlačimo onako kako zračimo?
Maestralno je Atvudova i ovaj put složila kockice, ispunila očekivanje i na suptilan, jednostavan istakla vječne teme. Pohvale i za fantastičan prevod.
Čitajte Atvudovu!
Autor: Ana Mačkić
Izvor:
Delfi Kutak