Fagernes je mirno, planinsko mesto u srcu Norveške. Mesto gde se svi poznaju, gde se deca bezbrižno igraju i gde zima donosi idilični pejzaž. A onda sve to razbija jedan događaj: nestanak sedmogodišnje devojčice Lee Forsberg. Policija ubrzo pronalazi krivca, Leinog oca, koji je osuđen za ubistvo, uprkos tome što telo nikada nije pronađeno. Činjenice su davno zaključane, ali priča o nestaloj devojčici Lei Forsberg živi u plišanom pingvinu koji je jedini pronađeni trag.
Ima zločina koji ne blede, ne ostaju zakopani u policijskoj arhivi, već žive u šapatu meštana, u tuzi majke koja ne može da pronađe mir jer telo njene ćerke nikada nije pronađeno.
Petnaest godina kasnije Markus Heger, bivši policajac koji je postao voditelj popularnog podkasta o istinitim zločinima, odlučuje da se vrati u prošlost. Anonimna dojava mogla bi da preokrene sve u što se do sada verovalo.
Slušajući njegov podkast, mlada novinarka Matilda će se takođe zainteresovati za slučaj. Izgleda da je ona jedina koja veruje da Lein otac možda nije kriv. Na tragu je nečemu zanimljivom, ali kao što to obično biva, neko želi da istina ostane sakrivena.
Autori ne žure, dopuštaju da se misterija postepeno razvija, dajući nam vremena da se povežemo sa likovima i osetimo njihove strahove. Iako se čini da je u središtu radnje stari slučaj nestanka, pravi fokus je na onome što on pokreće. To je priča o ponovnom susretu sa prošlošću, o iskupljenju, ali i o tome kako jedna mala informacija može sve da preokrene.
Markus Heger je moderna verzija detektiva. Koristi digitalno doba za ponovno otvaranje starih slučajeva. Čini se opsednutim. Prati ga vrisak, kako onaj koji je bio stvaran, tako i onaj koji niko nije čuo. Ne da mu da spava, a čini se da neće dati ni nama, bar dok ne raspetljamo ovo klupko. Njegov odnos sa ocem je još nešto što roman čini zanimljivim.
Knjiga ne sadrži klasičnu detektivsku istragu. Delove slagalice sklapamo od informacija dobijenih od običnih ljudi, od sećanja za koja ni ne znaju da će biti od važnosti, ali i od čuvanja tajni koje godinama pritiskaju. A nekada je tajnu mnogo lakše reći potpunom strancu. Čini se da nam je istina nadohvat ruke, da postajemo sigurni da znamo ko je krivac. Osetimo strah od toga šta će se desiti kada se oni nađu u centru zbivanja, ali daleko smo od istine. Razrešenje nismo mogli ni da naslutimo, ostavlja nas šokiranim, ali onda sve leže na svoje – svaki postupak postaje jasan.
Ovo je odlična knjiga koja nam govori da
vrisak može biti i tišina koja traje godinama, bol koji ne prestaje jer nikada nije dobio svoj kraj. Ali ima onih koji ne odustaju, koji su uporni da dođu do istine, ma koliko ih to koštalo.
Autor: Anita Savić
Izvor:
Delfi Kutak