Laguna - Bukmarker - Elif Šafak u crticama - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Elif Šafak u crticama

Slavna britansko-turska spisateljica Elif Šafak govori o svojoj ljubavi prema Virdžiniji Vulf, inspiraciji koja je potekla od H. Dž. Velsa i kako je knjige Džeka Keruaka ne privlače zbog njegovog ega.

Najranija uspomena na čitanje:

Bila sam u bakinoj kući u Ankari u Turskoj. Mislim da sam imala šest godina. Naučila sam da čitam pomoću bakinih kuvara i tradicionalnih bliskoistočnih ljubavnih priča kao što su „Lejla i Medžnun“ i „Ferhat i Širin“.

Omiljena knjiga iz detinjstva:

„Priča o dva grada“ Čarlsa Dikensa. U to vreme jedna turska izdavačka kuća objavila je ovu priču u vidu grafičke novele, i mnogo mi se svidela. Pročitala sam je mnogo puta, a uz to sam obojila svaki crtež – šešire, haljine, giljotinu. Obožavala sam istoriju, a sada shvatam da je tu postojalo i nešto lično: nakon razvoda mojih roditelja, otac je ostao u Francuskoj i ponovo se oženio. Dobio je drugu porodicu, polu-francusku, polu-tursku. Jako dugo smo bili potpuno otuđeni. Zbog toga su me posebno privlačile knjige koje su prikazivale krvavu francusku istoriju.

Knjiga koja je ostavila najjači utisak u tinejdžerskom dobu:

Mnogo sam volela „Bajke i priče“ Hansa Kristijana Andersena. Kada sam imala nekih dvanaest godina, pročitala sam „Beskrajnu priču“ nemačkog autora Mihaela Endea i oduševila me je. Bastijan, dečak koji je bežeći od nasilnika morao da se sakrije u knjižari gde je naišao na jednu čudnu knjigu – taj dečak i ta priča dotakli su me na bezbroj različitih načina.

Pisac koji mi je preokrenuo pogled na svet:

Virdžinija Vulf. Kada sam prvi put čitala „Orlanda“, osećala sam se kao da sam zaronila u hladno, ali predivno plavo more. Do tada nisam znala da fikcija može da se piše na takav način – sa takvom fluidnošću! Putovanje kroz vekove, preko geografskih, ali i rodnih granica. Ne tvrdim da sam u potpunosti razumela knjigu pri prvom susretu, ali nešto se u meni iz korena promenilo. „Orlanda“ sam čitala mnogo puta tokom svog života i svaki put sam imala taj osećaj slobode koji sam doživela prvi put.

Knjiga zbog koje sam poželela da postanem spisateljica:

Još od ranog detinjstva knjige su mi bile neophodne da bih razumela svet oko sebe. Otvarale su mi druge svetove i druge mogućnosti. Tek kasnije sam odlučila da postanem pisac. Sa osamnaest godina promenila sam prezime. Odabrala sam pseudonim Šafak jer mi se dopalo značenje (zora, međuprostor), i zato što je to bilo ime moje majke, pa mi je korišćenje majčinog imena umesto očevog prezimena delovalo kao da rušim uspostavljenu hijerarhiju moći. A Gabrijel Garsija Markes i Alber Kami su mi bili veoma važni u mladosti.

Knjiga koju volim ponovo da čitam:

„Tihi Don“ Mihaila Aleksandroviča Šolohova i „Na Drini ćuprijaIve Andrića. Obe knjige su višeslojne i obimne, tako da ih treba iznova čitati.

Knjiga koju nikada više ne bih mogla da pročitam:

Mrtve dušeNikolaja Gogolja. Kada sam je prvi put pročitala, svidela mi se. Neverovatno je snažna i vizuelno upečatljiva, ostaje dugo u pamćenju, ali mislim da je ne bih ponovo čitala. Iz potpuno drugačijih razloga nemam skoro nikakvu želju da ponovo čitam „Na putu“ Džeka Keruaka. Iako mi se nekada dopadao njegov buntovni duh i kritički um, smatram da je njegov naduvani muški ego izrazito problematičan.

Knjiga koju sam otkrila kasno u životu:

H. Dž. Velsa sam otkrila pomalo kasno, tek nakon što sam čitala dela Oldosa Hakslija, Ursule K. le Gvin i Džordža Orvela. Vels je fascinantan mislilac i pripovedač sa zapanjujućim futurističkim vizijama, proročanstvima i neverovatnim razumevanjem ljudskih prava. Što sam starija, sve ga više cenim.

Knjiga koju trenutno čitam:

Tugovanke za zavičajemAjada Aktara. Britka i zadivljujuća knjiga!

Knjige koje mi leče dušu:

Možda će zvučati čudno, ali dugo su mi knjige Emila Siorana pružale osećaj utehe. „O nezgodi zvanoj rođenje“, „Na vrhuncu beznađa“, „Kratak pregled raspadanja“. Njegov pesimizam je toliko intenzivan i mračan da se pored njega nekako osećate optimističnije.
 
Izvor: theguardian.com
Prevod: Kristijan Vekonj
Foto: Ferhat Elik


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
najnovija lagunina bajkoteka donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu momotaro video  laguna knjige Najnovija „Lagunina Bajkoteka“ donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu Momotaro [video]
22.08.2025.
Ovog petka uspavljujemo vas uz najlepše priče za laku noć iz celog sveta! Poslušajte japansku priču o jednoj breskvi iz koje se jednog dana začuo dečji glas. Breskva se raspolutila i iz nje je iskočio...
više
cenzurisani klasici kome smetaju doživljaji toma sojera i alisa u zemlji čuda  laguna knjige Cenzurisani klasici – kome smetaju „Doživljaji Toma Sojera“ i „Alisa u Zemlji čuda“?
22.08.2025.
Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Ona se može sprovoditi na mnogobrojne načine – od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih delova,...
više
zoran petrović empatija nas čini ljudima laguna knjige Zoran Petrović: Empatija nas čini ljudima
22.08.2025.
Šta je zadatak pisca triler romana i književnosti uopšte, i koliko je teško proniknuti u um ubice, govori Zoran Petrović, autor knjige „Ukus straha“. Biografija Zorana Petrovića je izuzetno bog...
više
nebojša jovanović knez mihailo kao simbol jednog vremena laguna knjige Nebojša Jovanović: Knez Mihailo kao simbol jednog vremena
22.08.2025.
Nakon knjiga u kojima je na originalan istoriografsko-književni postupak prikazao ličnosti naše nacionalne istorije, poput kneza Aleksandra Karađorđevića i Jevrema Obrenovića kroz priču o njihovim dvo...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.