Nedavno je
Jelena Bačić Alimpić objavila svoj novi roman pod nazivom „
Krojač“. To je roman o onima koji su krojili život uprkos smrti, o tajnama koje su ostale sačuvane u šavovima odela i o sudbini, koja se, poput konca, plete kroz generacije.
Radnja se dešava u srcu Beograda, u vreme kada je svet gubio razum. Jakob, mladi naslednik čuvene krojačke loze, prisiljen je da promeni ime i identitet kako bi preživeo pakao Drugog svetskog rata. Kada njegovog oca odvedu u logor, njemu i majci sklonište pruža stari porodični prijatelj, majstor Voja Jovanović. Kroz šapat igle i tajne ušivene u tkaninu, Jakob uči da preživi u svetu u kojem se sve menja ali jedno ostaje isto – odanost porodici. Kada u njihove živote stigne Olgica, siroče spaseno iz logora, Marta, Jakobova majka, pružiće joj ljubav i zaštitu, nesvesna da će jednoga dana morati da je pusti.
„To je priča o izuzetnom herojstvu, časti, požrtvovanosti, ljudskoj dobroti i iznad svega – o ljubavi“, započinje priču za Blic magazin Jelena Bačić Alimpić.
Knjiga, u izdanju Lagune, delom je zasnovana na istinitoj priči i potresnoj istoriji jevrejske devojčice koja je spasena iz logora.
„Ne bih rekla da je zasnovana na istinitoj priči, osim jednog vrlo važnog detalja (događaja iz prošlošti) pomoću kojeg sam priču razgranala i dalje izmaštala.“
Na pitanje da li svaki čovek treba da bude krojač svoje sudbine i koliko ima prostora i mogućnosti za to, književnica kaže: „Apsolutno da, onoliko koliko smo u mogućnosti, onoliko koliko smo hrabri, spremni na žrtve, odricanja, jurišanja na vetrenjače i prkošenja vetru.“
Posle
uspešne ekranizancije „
Ringišpila“ Jelena nam otkriva da li ima u planu da ekranizuje još neku svoju knjigu.
„Lično nemam, ali neki producenti su mi natuknuli takvu mogućnost i ne bih imala ništa protiv jer ekipa koja je radila na ekranizaciji ‘Ringišpila’ je zaista bila sjajna, maksimalno posvećena projektu i profesionalna“, kaže ona.
Alimpić je i autor jedne knjige za decu – „
Kako je vila Mila dobila krila“ – koja je odlično prošla, kako kod starijih tako i kod mlađih čitalaca. Otkriva nam da li razmišlja o novoj bajci.
„Ne, jer mislim da je najteže pisati za decu. Možda, ako jednoga dana ponovo postanem baka i opet dobijem takva čarobna krila, kao Mila.“
Iako su joj uvek sin Marko i kćerka Dunja bili centar sveta, čini se da je njihovo mesto „zauzela“ unuka Mila...
„Svi oni su centar mog sveta, a Mila je najmlađa i najslađa. Uspela je u onome što sam mislila da je nemoguće – da ljubav koju osećam prema svojoj deci udvostručim. Često me pitaju kako funkcioniše baka servis. Nažalost, živimo u različitim gradovima pa je zbog poslovnih obaveza ne viđam onoliko često koliko bih želela (svaki dan), a opet na sreću, mogu svaki dan da je vidim i čujem preko video-poziva iako mi veoma nedostaje da je zagrlim“, tvrdi baka.
Jelena kaže da joj ne nedostaju novinarski i voditeljski poslovi. „Sada je vreme kada se promoviše moj novi roman, pa se ponovo srećem sa bivšim kolegama i ako mi nešto nedostaje, onda su to druženja sa ljudima sa kojima sam nekada radila.“
Najveći deo vremena Jelena često provodi u kućici na Fruškoj gori. Nametnulo se pitanje da li je za svoju dušu zasadila malo povrća, voća ili ima samo baštu sa cvećem.
„Ove godine prvi put nisam stigla jer sam zaista imala mnogo poslovnih i privatnih obaveza, ali nadam se da ću joj se vratiti u skorije vreme. Inače, planiram i odmor, ali tek u avgustu. Tada ću sa ćerkom Dunjom negde otputovati, a o destinaciji još razmišljamo“, priča Jelena.
Autor: Dafina Dostanić
Izvor:
Blic magazin