Još jedan književni maraton je za nama! Prvog dana manifestacije Noć knjige u knjižari Delfi SKC u petak 6. juna čak sedam pisaca predstavilo je svoje nove naslove.
Čast da prvi stupi na binu imao je
Bojan Ljubenović koji je govorio o knjizi „
Heroji plavog dana”, završni deo trilogije „
Tajne dedinog kofera”.
Ovo je priča o neznanim junacima i njihovim dobrim delima, o nerazdvojnoj družini i prijateljstvu koje se pamti čitav život – jer samo čista srca mogu da oboje dan u plavo.
„Moji junaci se bave ljubavlju, razgovaraju jedni s drugima, tehnologija nije važna, oni su u prirodi, u jednom selu, i u mojim knjigama su važni ljudi, ne oni koji su plod veštačke inteligencije. Pišem knjige kako su se nekada pisale, važna su osećanja, zagrljaji, sve ono što moderna tehnologija ne može sama, a može samo čovek…”, kazao je Ljubenović.
Kada smo kod knjiga za decu i mlade, neizostavan je
Uroš Petrović koji je predstavio „
Bajke: Četvrtih sedam” zajedno sa Aleksandrom Zolotićem autorom jedinstvenih ilustracija koje krase ovu knjigu.
„Svaka bajka je posebna na svoj način i dolazi iz najrazličitijih delova sveta, nema granica do kojih doseže Uroševa mašta tako da je meni uvek inspirativno da pratim svojim slikama”, naveo je Zolotić.
Petrović je kazao da inspiraciju nalazi svuda oko sebe i da je srećan što deca i dalje vole da čitaju što dakazuju rasprodati tiraži.
„Pisac ne može da napiše dobru knjigu ako to nije bar približno doživeo, ili na neki način dotakao. Kada pišem bajke volim da ostavim nešto neobično ili nedovršeno što će inspirisati decu da promišljaju, da se zamisle, i to ne samo oni, već i roditelji. Stalno insistiram na važnosti čitanja pred spavanje jer to vreme brzo prođe i biće vam žao kada odrastu, i vi ne budete mogli da to nadomestite. Dobre posledice čitanja pred spavanje traju čitavog života”, poručio je Uroš.
Knjigu „
Tajna Novog Beograda – dopunjeno izdanje“, raskošno opremljenu sa više od 670 fotografija, skica i faksimila koji u potpunosti oživljavaju šetnju kroz vreme i prostor sa leve strane Save, predstavili su
Zoran Lj. Nikolić i
Mirko Radonjić.
„Krajnji rezultat sveg našeg istraživanja je ova knjiga koja predstavlja nastanak ovog grada koji mi danas znamo. Dok smo istraživali, obojica smo delili oduševljenje svime što smo nalazili i mislim da se to oseća na svakoj stranici ove knjige. Mnogo smo kopali kako bismo pronašli priče o brojnim zdanjima poput Hotela Jugoslavije, starog sajma i aerodroma, mostova, prostora, priče koje nigde ne možete da pročitate osim ako stvarno niste uporni. Želeli smo da napišemo jednu
storiju o prostoru i životu koji se odvijao na njemu, o ljudima koji su ostavili traga i uticali na istoriju nastanka ovog grada”, kazali su autori.
Pisac
Aleksandar Tešić izrazio je veliko zadovoljstvo što je njegov roman „
Gorolom” doživeo novo izdanje u Laguni i što ima priliku da ga predstavi publici jer je to njegova omiljena knjiga u kojoj ne bi ništa promenio i dan-danas.
„Bez lažne skromnosti ovaj roman je prema mom mišljenju savršen i nisam ništa želeo da u njemu menjam. Sam lik Goroloma je otelotvorenje naših zatočnika o kojima nisam ništa znao. Vrlo teško se nalazi bilo kakva literatura o tome. Zatočnici, odnosno delije, su zapravo naši samuraji. Oni su bili vitezovi pustolovi koji su živeli za megdan, oni se nisu interesovali za novac već samo za slavu i da dokažu da su najbolji. Zastupali su nekoga u boju za pravdu. Bio sam oduševljen što smo i mi imali zatočnike našeg porekla, ali i zaprepašćen kako mi o tome ne pišemo. Zamislite samo da Japanci nisu pisali o samurajima. Glavna želja mi je bila da ih otrgnem od zaborava”, kazao je Tešić ističući da je istorija neiscrpna, te da će u sledećem romanu biti reči i o robovima sa ovih prostora.
Nakon Aleksandra Tešića na red da predstavi svoj roman došao je Bojan Savić Ostojić sa knjigom „
Lusi” koja govori, kako je rekao pisac, o nečemu između prijateljstva i ljubavi.
„Lusi je nastala iz moje opsesije tim imenom. Ona ne postoji stvarno, to je forma linearnog portreta. Jedino stvarno je Beograd i godine prelaza iz devedesetih u dvehiljadite i tinejdžerski period. Likovi su ljudi koji su došli u ovaj grad i seljakaju se po njemu, po domovima. Beograd se menja svakog sekunda, ali taj period je za moju generaciju bio formativan te sam roman morao da stavim u taj period”, kazao je Ostojić.
Novi roman predstavio je i
Zoran Petrović i to „
Ukus straha”, prvi psihološki triler na ovim prostorima koji se kroz metode forenzičke psihologije bavi temom profilisanja serijskih ubica.
„U mojim romanima uvek ima trilera, ali ovoga puta je čist. Roman jeste psihološki ali nije suvoparna psihologija, ima dosta fikcije i uzbudljivih istraga. Den Braun kaže da na početku romana morate da obećate nešto čitaocu i to obećanje morate da ispunite na kraju, a u međuvremenu vodite ga tako da na svakoj stranici očekuje odgovor ali se to odlaže i odlaže do kraja. Kada je reč o profajleru, on ima zadatak da u nedostatku materijalnih dokaza prouči samo mesto zločina, način na koji je ubistvo učinjeno… Da pronikne u glavu ubice… To je ono što ćete naći u ovom romanu”, poručio je Petrović.
Čast da zatvori književni maraton imao je
Dejan Lučić koji je upravo objavio novu knjigu, prvu iz planirane trilogije „
Turski zavet 1: Putinova klopka“.
Kako je otkrio, u tom serijalu objasniće do detalja i sa pravim imenima engleske i američke obaveštajace koji kontrolišu tetoriste kojima daju novac:
,,Svako ko je školovan u Kembridžu, Oksfordu ili bilo kom drugom fakultetu, obratite pažnju s kim je oženjen, ko mu je majka i ko su mu bili baba i deda. Ako su bili na strani koja je bila Titova, a to je engleska obaveštajna služba, onda znajte da će nastaviti da rade po toj liniji. Englezi kažu da je tek treća generacija špijuna dobra“.
Lučić je izneo i crne prognoze:
,,Posle 2030. godine Srbi neće postojati, potrovaće nas zbog litijuma. Kod kopanja litijuma koriste se ogromne količine arsenika i on će da ulazi u podzemne vode u Zapadnoj Srbiji koje su povezane sa Drinom. Drina se uliva u Savu i mi ćemo laganu da budemo trovani, pošto ta količina arsenika kad se pomeša sa Savom neće biti takva da nas ubije odmah, ali će nas polako ubijati, kao što nas osiromašeni uranijum kojim su nas bombardovali ubija polako“.