Prvi TrilerFest završen je dodelom nagrada za najbolje reginalne romane u okviru triler žanra, koje je uručio
Ju Nesbe.
O nagradama za najbolji regionalni triler roman u prethodne dve godine odlučivao je žiri koji su činili Jasmina Marković Karović, Dean Duda i Srdan Golubović.
Osvajač Zlatnog trilera je
Oto Oltvanji za „
Polje meduza“, srebrnim trilerom ovenčan je roman
Sonje Ćirić „
Da li i kod tebe pljušti?“, dok je bronzani dobio
Đorđe Bajić za roman „
Umri, ljubavi!“.
Laureati su dobili statue, koje su izradili umetnici Veroljub Naumović i Branislav Crvenković.
Glavnu nagradu, Zlatni triler, osvojio je Oto Oltvanji, koji je, kako je priznao, ostao zatečen: „Ispričaću vam samo nešto kratko što mi se desilo jutros, jer će vam to dokazati da nisam spremao nikakav govor. Kad smo ustali, ćerka me je pitala da li znam šta je to sloboda. A ja sam bio šokiran: ’Šta? Ne... šta?!’ Kaže: ’U svakoj slobodi ima nečeg malo dosadnog.’ E, hajde da nam odsad bude malo više dosadno u našim životima. Za slobodu!“
Prema oceni žirija, roman „Polje meduza“ Ota Oltvanjija je „izuzetno uzbudljiv i nijednog trenutka ne upada u zamku predvidivosti, već veštim i preciznim žanrovskim sredstvima stvara krajnje neočekivanu, hipnotičku i pulsirajuću književnu strukturu. Psihološki prefinjen u portretisanju svojih junaka, koji su sazdani od sopstvenih slabosti, krhkosti i sumnji. Književno zreo i slojevit, roman sačinjen od snažnih i uzbudljivih slika, predstavlja nam izuzetnog pisca koji svojim darom, veštinom i jednostavnošću s lakoćom prevazilazi okvire žanra i stvara delo pune autentičnosti, snage i lepote, jedno od značajnih dela savremene književnosti.“
Sonja Ćirić, dobitnica Srebrnog trilera, priznala je da je bez teksta: „Mislim da je ovaj festival došao u pravom momentu, jer živimo u vremenu trilera. Da ste birali ne biste bolje izabrali. Hvala vam na nagradi, vrlo sam počastvovana.“
Roman „Da li i kod tebe pljušti?“ Sonje Ćirić žiri je opisao kao „dijaloški triler o raspadu jedne zemlje“, rekavši da je „dijaloški roman neka vrsta poetičke rijetkosti, a dijaloški triler posve endemičan žanr. Izvještaj tajne službe o jednom telefonskom razgovoru, stenogram samog razgovora kao zamjena tradicionalnog postupka pronađenog rukopisa, privatni sentimentalni početak kao razgovor o jednom ’nekad’ i turbulentan kraj općeg razotkrivanja s nepobitnom istinom. Roman Sonje Ćirić na rubu je samog žanra, ali tako što krhkom hibridnošću udvostručuje njegovu snagu. Uobičajena pitanja o vremenskim prilikama (Da li i kod tebe pljušti?) skrivaju dublje razloge, isprepletenost privatnih sjećanja, javnih zabluda i skrivenih manipulacija.“
„Velika mi je čast i zadovoljstvo. Da mi je neko pre godinu dana rekao da ću primiti nagradu iz ruku Jua Nesbea, odgovorio bih: ’Ma daj, nema šanse!’ Ali desilo se. Jedan san je štrikliran na mojoj listi. Hvala žiriju, hvala mojim čitaocima, zbog kojih jesam tu gde sam. Hvala Laguni, urednici Dubravki, i hvala Zoranu Jankoviću na podršci koju mi pruža već nekoliko decenija. Hvala vam svima, mnogo vas volim. Vidimo se sledeće godine u boljoj i oslobođenoj Srbiji!“, poručio je Bajić primajući nagradu Bronzani triler.
„Kao što se i očekivalo od prekaljenog autora domaće kriminalističke proze“, rekao je žiri za „Umri, ljubavi!“ Đorđa Bajića, „u romanu u kome se vešto poigrava elementima noara i savremenog trilera, Bajićev stil karakterišu dinamičan narativ, živopisni dijalozi i precizno oslikani likovi, što ovaj roman čini izuzetno čitljivim i napetim. Autor uspeva da održi ravnotežu između te napetosti kriminalističkog zapleta i emocionalne dubine likova, čime dodatno obogaćuje priču i ne dozvoljava nam da ga ispustimo iz ruku – roman je inteligentan, atmosferičan i emocionalno slojevit, i predstavlja obavezno štivo za sve ljubitelje kvalitetne domaće proze.“