Laguna - Bukmarker - Prikaz knjige „Dvor gospodara Jevrema Obrenovića“: Dramsko je tu, drama se sluti… - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz knjige „Dvor gospodara Jevrema Obrenovića“: Dramsko je tu, drama se sluti…

Dobar deo svoje 26-godišnje političke karijere gospodar Jevrem Obrenović proveo je kao „druga politička ličnost Srbije“, sa izraženim i potvrđenim organizatorskim sposobnostima, slično kao Ćavi Ernandez do pre neku godinu u FK Barseloni, bez koga Leo Mesi, jedan od najvećih fudbalera u istoriji, ne bi bio baš toliko veliki… Jevrem Teodorov beše vešt kao upravitelj varoši, gradova i nahija, sposoban kao vojni starešina, koji je i nelagodne zadatke uspešno izvršavao, a odavao je i utisak mudrog diplomate, posebno u vreme predsedavanja Državnim savetom i kontaktima sa strancima – dostojanstven izgled i ponašanje njegovo, najlepše kuće u kojima je s porodicom živeo, osobita sklonost obrazovanju, što se vidi u podršci osnivanju Narodne biblioteke i Srpskog učenog društva, a što će primenjivati i u vaspitavanju sopstvene dece i u svesrdnoj potpori darovitoj omladini, umetnicima, piscima, novinarima, sve to čini da je bio u velikoj meri netipičan u svome vremenu. I da spada u manji broj političara kojima se Srbija i danas ponositi može.

I žena mu Tomanija neobična beše. Kanda još više u senci, drugoga po rangu, a sva je prilika da je ambicioznija od muža svog bila, ta drčna vojvodina kćer – jer ako je Jevrem toliko lojalan prema svome starijem bratu bio, a jeste i Vuk tome svedočio, i nikada spremnost da na presto zasedne iskazivao nije, iako je neretko stožer opozicionog delovanja bio, zajedno sa kneginjom Ljubicom koja je i njemu o glavi radila, u smislu obuzdavanja Miloševe prevelike vlasti, odnosno učestale bračne raspojasanosti, a šansi za to je u više navrata bilo, iskustvom bremenita Tomanija nije propustila mogućnost da unuka njihovoga Milana do prve kraljevske titule u novijoj istoriji srpskoj dovede. A geni njeni, pokazaće se uskoro ‒ i narednom generacijom vladarskom, i praunuk Aleksandar kralj postade ‒ nastaviše da damaraju…

Pa šta onda očekivati od Ančice njihove, u koju se, tek što je procvetala, prvi strani konzul u Srbiji zaljubi (Antun Mihanović), a priča se da ju je do smrti voleo i pesme joj pisao, koja je prva u tadašnjoj Srbiji klavir svirala (i sa Kornelijem Stankovićem, četvoručno), retko obrazovana bila, jezike strane govorila i dnevnik vodila, a koja zarana od roditelja potrebu za društvenim angažmanom nasledi, da bi čitav Beograd o njenim poselima, „ženskim, ženskim-umetničkim i šarenim“, a koja su se u zoru završavala, pričao (najpre su čuvena bila posela kod gradonačelnika Jevrema i Tomanije Obrenović, kasnije kod kneza Aleksandra i Perside Karađorđević – ali ko kod Anke „Pomodarke“, kako su je zavidljivci zvali, bio nije, teško bi do iole značajnijeg položaja i ugleda u gradu i državi stigao). A valja pomenuti i da je po samosvesti, ponašanju u javnosti, odnosom prema regulama tadašnjim, neretko osim sveta bila – ne samo da je snažno volela, onog kog je htela, čak i van braka (i decu sa punih 40 godina rađala iz veze sa udovcem, bivšim mužem svoje rođene sestre!), otmenošću bečku gospodu opčinjavala, nego je i uglednim, prosvećenim vladarima, poput brata joj od strica kneza Mihaila, sa kojim u Topčideru, pri šetnji (1868) gine (!), prethodno se, pokušavajući da ga zaštiti, sa ubicama rve, inspiracija bila (kanda i nešto više, govorilo se), za tada najpopularniju gradsku pesmu Što se bore misli moje. Dodajmo uz ovaj koloritni lik i pikanteriju da je presudno uticala da knez Mihailo kćer njenu, mlađahnu Katarinu, pred tragičnu pogibiju veri, a podsećamo da je Katarina, sa babom Tomanijom, zlosrećnog topčiderskog dana zanemela, prisustvovala pogibiji hrabre majke i svoga verenika, srpskoga knjaza…

I ako sada u sećanje prizovemo prološku scenu Nebojše Jovanovića u ovoj sjajnoj knjizi – Milošev odlazak u izgnanstvo iz Srbije, juna 1839, sa pristaništa ispod Kalemegdana, posle skoro četvrt veka vladavine, i velike sramote koju tom prilikom mlađem bratu Jevremu čini, u tom trenutku predsedniku Državnog saveta, kome ne samo da ruku na pozdrav ne pruža nego od koga prezrivo glavu okreće, a znamo da se stariji brat posle dve decenije u zemlju i na presto srpski vraća, dok dugogodišnji njegov verni „pas čuvar“, koga, eto, pred svetom tako narezili, kasnije zaboravljen u izgnanstvu život svoj skončava, jasno je da ovde na delu imamo dramu par exellance! Sve što za teatar knjaževsko-srpski treba, tu je, samo se čeka daroviti dramaturg da to posloži: pred nama je dramsko, šekspirovsko vreme, prepuno turbulentnih događaja; atmosfera je poratna, ako tako nečeg u Srba uopšte ima, sa bojištem koje je tek utihnulo, ali su ožiljci sveži, a neke rane još neizvidane; imamo brojne kontraste u ambijentu, naročito urbanih sredina koje se naglo menjaju, a i čitav niz opozitnih junaka i konfliktnih situacija, uz mnoštvo detalja zaista kompleksnog karaktera glavnog protagoniste – da čovek koji surovo bune protiv apsolutističke vladavine svoga brata u krvi guši, istovremeno prvi u Srbiju klavir donosi, obrazovane ljude iz inostranstva dovodi i mladi naraštaj srpski na škole van zemlje šalje, pritom mecena umetnicima i slobodoumnim duhovima postaje; imamo moćne ženske likove, potpuno u maniru antičkih drama – vernu i ambicioznu ženu njegovu, koja do poznih godina (85) konce na dvoru povlači i ne manje slab karakter dramski, kćer njihovu, još ambiciozniju, koja od rane mladosti modu prati i oblikuje, ne na Femin „komi fo“ način, nego učeći jezike i po svetu putujući, družeći se sa obrazovanim i darovitim. Pošto je titula prve srpske feministkinje nezvanično već „dodeljena“ Čučuk Stani, Anka bi se, mnim, zadovoljila i titulom „prve spisateljice“ i „prve beogradske rejverke“, koja se na drugačiji, ne manje buntovan, ali umnogome kultivisaniji način, borila za dostojanstvo žene u stresnom muškom 19. veku i u tome, kažu, imala prilično uspeha.

Autor: Milan Lukić
Izvor: Biblioteka Vukovog zavičaja, Loznica


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
priča koja traje noć knjige od 6 do 8 juna laguna knjige Priča koja traje – Noć knjige od 6. do 8. juna
30.05.2025.
Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 6. do 8. juna 2025. godine 32. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klub...
više
druženje sa piscima lagune i književni maraton u noći knjige laguna knjige Druženje sa piscima Lagune i književni maraton u Noći knjige
30.05.2025.
I ove Noći knjige veliki broj pisaca Lagune dočekaće svoje čitaoce u knjižarama Laguna i Delfi.   U knjižari Delfi SKC očekuje vas književni maraton na kome ćemo predstaviti čak šest novih ...
više
dodatni popusti u noći knjige za korisnike mastercard kreditnih kartica banca intesa laguna knjige Dodatni popusti u Noći knjige za korisnike Mastercard kreditnih kartica Banca Intesa
30.05.2025.
Sjajna pogodnost očekuje sve korisnike Mastercard kreditnih kartica Banca Intesa tokom predstojeće Noći knjige. Naime, uz sjajne popuste do čak 40%, samo na sajtu laguna.rs imaće dodatnih 5% popusta n...
više
10 preporuka za noć knjige dan vs noć laguna knjige 10 preporuka za Noć knjige: DAN vs. NOĆ
30.05.2025.
U večitoj igri svetla i tame, dan i noć nisu samo vremenske odrednice već i metafore za različita životna stanja, emocije i razmišljanja. U ovom izboru donosimo po pet knjiga koje odišu svetlom dana i...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.