Rajko Grlić je pre nekoliko godina izdao
knjigu sa stotinu priča koje nikada nisu pretočene na filmsko platno jer prosto nije bilo dovoljno vremena, života ili sredstava, a sad nam i od našeg proslavljenog reditelja
Gorana Markovića stiže jedan nikada neostvareni film koji je svetlost dana ugledao u obliku romana. U „
Hamletu u paviljonu broj 6“ Marković se ne udaljava daleko od svoje profesije rasvetljavajući u njemu sudbinu i prirodu glumačkog poziva u Srbiji, dok prati život i muke iznurenog glumca koji više ne oseća žar i entuzijazam koji su bili gorivo njegove karijere, izgubljen u vrtlogu alkohola i kolotečine učmale svakodnevice i njene ispraznosti.
Naš junak, četrdesetpetogodišnji glumac, prvak pozorišta, priprema novu izvedbu čuvenog „
Hamleta“ na daskama koje život znače ali slično danskom princu, koji u
Šekspirovoj drami počinje da ludi, i on zapaža kod sebe znake čudnog ponašanja, te odlazi kod psihijatra. Da li je lud ili je samo preopterećen uzastopnim ljubavnim neuspesima koji su ga zadesili? Isto pitanje kao kod Hamleta: da li je zaista lud ili samo glumi kako bi lakše sproveo osvetu nad stricem?
Treći tok radnje vodi nas na Institut za mentalno zdravlje gde naš glumac Filip odlazi kod drugarice psihologa da prouči mentalno obolele i dublje pronikne u nesklad njihovog duševnog sveta. Ona mu predlaže da sa pacijentima pripremi predstavu pošto odvajanje od sopstvene ličnosti može da im pomogne u izlečenju, a on će dobiti priliku da ih prostudira u sklopu priprema za ulogu. Razapet između pretvornosti i egocentrizma glumačkog sveta i praznine i odsustva ispunjenosti u privatnom životu, Filip se davi u čamotinji rutine. Može li mu suočavanje sa paranoičnima, šizofreničnima i suicidalno depresivnima u bolnici uopšte pomoći? Ili će tamo biti svoj na svome?
Istovremeno na psihoterapiji, Filip sam povezuje stvari i postavlja određena pitanja: da li se rano oženio zato što su mu se roditelji razveli, da li izlazi s izrazito mladim devojkama jer nema sopstvenu decu, da li je glumac jer može da se prebacuje iz jednog lika u drugi i tako pobegne od suočavanja s manjkavostima sopstvene ličnosti? Da li je alkoholičar jer glumci žive pod neprestanim pritiskom slave, medija, javnosti i ličnih ambicija i taštine?
Ako pronađe odgovore na sva ta ključna pitanja, Filip će se možda izboriti sa sopstvenim avetima i uteći besmislu života. Dok se zajedno s njim spuštamo kroz lavirint njegove psihe, postavlja se pitanje: hoće li pronaći izlaz iz njega i odgonetnuti najveću zagonetku – samog sebe?
Autor: Miroslav Bašić Palković