Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „I grob i rob“ Vuka Draškovića – Vreme pakta među ljudima rata - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz romana „I grob i rob“ Vuka Draškovića – Vreme pakta među ljudima rata

Roman „I grob i rob“ svakako spada u ona dela iz čijeg se naslova može lako prepoznati i tema koja će biti obrađena i ugao iz kojeg će biti sagledana, jer Vuk Drašković nije slučajno preinačio čuvenu parolu od 27. marta 1941, koja je glasila: „Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob“, i nije je slučajno tako preinačenu stavio na korice svog novog romana, premda ovo nije samo priča o martovskom puču i demonstracijama, nego o desetogodišnjem periodu koji se u istoriji pokazao kao jedan od najtragičnijih za Srbe kao narod i Jugoslaviju kao državu.

Zahvativši vreme od stradanja kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju 1934. do ulaska Crvene armije i partizanskih jedinica u Beograd 1944, Drašković je martovske događaje iz 1941. godine istakao kao prelomne i sudbonosne za sve naredne tragedije koje su morale uslediti i koje su, jedna za drugom, ostavljale sve teže posledice nesagledivih razmera, i to često bez mogućnosti da ikad budu protumačene na pravi način, već da ostanu kao mrlje u čiju se suštinu niti može niti želi proniknuti.

I dok se pri kraju romana ređaju fatalne posledice jednog čina čiji akteri nisu bili spremni za rat ali su mnogo manje bili spremni za mir, dotle su prethodno izneseni i detaljno sagledani svi događaji koji su, kako se čini, neminovno doveli najpre do pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, a zatim i do narodnog oduševljenja povodom vesti da je zbačena vlada koja je taj dokument potpisala.

Analizirajući političku situaciju u Evropi uoči Drugog svetskog rata, a naročito položaj jugoslovenske države između osnažene nacističko-boljševičke koalicije i razjedinjenih i oslabljenih zapadnih saveznika iz Prvog svetskog rata, Drašković veoma slikovito prikazuje jedno teško vreme u kome bi svaki jugoslovenski državnik, a ne samo knez namesnik Pavle Karađorđević, najradije voleo da nikada nije zauzeo taj odgovorni položaj, tim pre što su u prvi plan izbili oni koji ne govore mnogo toga pametnog, mada ih je lepo slušati, što će morati da priznaju čak i oni koji sa njihovim parolama i krilaticama nisu saglasni.

Znajući koliko su martovski događaji iz 1941. i danas kontroverzna tema, o kojoj je teško dati jednostavan i jednostran zaključak – a što je svakako slučaj i sa pojedinim prethodnim, a naročito docnijim događajima – pisac je ceo roman zamislio kao pripovedanje u prvom licu, a ponegde i kao dijalog u dramskoj formi, pri čemu se neretko stavovi nekolicine sagovornika sukobljavaju i međusobno demantuju, tako da čitalac ima dovoljno prostora da sâm donese zaključak o pojedinim pitanjima i nesuglasicama, ali i da roman ne shvati kao istoriografsku reviziju, nego prvenstveno kao fiktivno (ali sasvim moguće) viđenje jednog prosečnog Jugoslovena iz epohe o kojoj je reč.

Izabravši da celu priču sagleda očima novinara koji bi se, nekad slučajno a nekad namerno, zatekao na mestu gde se raspravlja i odlučuje o sudbini države, pisac je svog pripovedača zamislio donekle kao sveznajućeg i objektivnog posmatrača, ali je istovremeno njegov lik načinio kao sintezu svih nedoumica, paradoksa i kontradiktornih ideja koje su se u datom istorijskom trenutku prelamale preko srpskog naroda i Jugoslavije, od premišljanja i javnih debata da li treba stvoriti Veliku Srbiju ili ostati u Jugoslaviji, preko lomljenja da li je u Španiji važnije ratovati protiv Franka ili u ime Staljina, do straha da u Beograd ne umaršira ona vojska čije su pobede nad nacizmom bile sa radošću primane, ali samo dok se to dešavalo daleko na istoku Evrope.

Čitajući kako se uniforme i simboli na kapi menjaju radi novca i prividne moći, čitajući kako se umesto pogleda u budućnost radije gleda u prošlost i postavlja pitanje „šta bi bilo kad bi bilo“, čitajući kako se i u čoveku kao pojedincu suprotstavljaju prkos koji vodi u pogibiju i ćutanje koje može biti spas – mnogi će čitaoci imati utisak da je Vuk Drašković napisao ovaj roman baš u njihovo ime i da je rekao ono što su i oni sami želeli da kažu.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
međunarodni dan knjige za decu odabrani naslovi male lagune na popustu 50  laguna knjige Međunarodni dan knjige za decu – odabrani naslovi Male Lagune na popustu 50%
01.04.2025.
Povodom Međunarodnog dana knjige za decu koji se svuda u svetu obeležava 2. aprila, i u Delfi knjižarama slavimo ovaj važan dan! Na odabranih 50 naslova iz bogate produkcije knjiga za decu u izdanju L...
više
dečji dani kulture od 4 do 6 aprila hoću knjigu, hoću igru  laguna knjige Dečji dani kulture od 4. do 6. aprila – Hoću knjigu, hoću igru!
01.04.2025.
I ovog aprila Laguna i Delfi knjižare organizuju Dečje dane kulture, manifestaciju inspirisanu najmlađim čitaocima, posvećenu promociji knjiga i čitanja kroz igru i zabavu. Dečji dani kulture 2...
više
zanimljiv program tokom dečjih dana kulture u knjižari delfi skc laguna knjige Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC
01.04.2025.
Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U pet...
više
šta smo čitali u martu 2025 godine 5 književnih preporuka laguna knjige Šta smo čitali u martu 2025. godine: 5 književnih preporuka
01.04.2025.
Mart je, uz prve nagoveštaje proleća i mestimične pljuskove, doneo pravo osveženje i u svetu Laguninog izdavaštva. Pored reizdanja Pračetovih „Malih bogova“, prva dva romana iz serijala o Artemisu F...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.