Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „I grob i rob“ Vuka Draškovića – Vreme pakta među ljudima rata - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz romana „I grob i rob“ Vuka Draškovića – Vreme pakta među ljudima rata

Roman „I grob i rob“ svakako spada u ona dela iz čijeg se naslova može lako prepoznati i tema koja će biti obrađena i ugao iz kojeg će biti sagledana, jer Vuk Drašković nije slučajno preinačio čuvenu parolu od 27. marta 1941, koja je glasila: „Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob“, i nije je slučajno tako preinačenu stavio na korice svog novog romana, premda ovo nije samo priča o martovskom puču i demonstracijama, nego o desetogodišnjem periodu koji se u istoriji pokazao kao jedan od najtragičnijih za Srbe kao narod i Jugoslaviju kao državu.

Zahvativši vreme od stradanja kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju 1934. do ulaska Crvene armije i partizanskih jedinica u Beograd 1944, Drašković je martovske događaje iz 1941. godine istakao kao prelomne i sudbonosne za sve naredne tragedije koje su morale uslediti i koje su, jedna za drugom, ostavljale sve teže posledice nesagledivih razmera, i to često bez mogućnosti da ikad budu protumačene na pravi način, već da ostanu kao mrlje u čiju se suštinu niti može niti želi proniknuti.

I dok se pri kraju romana ređaju fatalne posledice jednog čina čiji akteri nisu bili spremni za rat ali su mnogo manje bili spremni za mir, dotle su prethodno izneseni i detaljno sagledani svi događaji koji su, kako se čini, neminovno doveli najpre do pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, a zatim i do narodnog oduševljenja povodom vesti da je zbačena vlada koja je taj dokument potpisala.

Analizirajući političku situaciju u Evropi uoči Drugog svetskog rata, a naročito položaj jugoslovenske države između osnažene nacističko-boljševičke koalicije i razjedinjenih i oslabljenih zapadnih saveznika iz Prvog svetskog rata, Drašković veoma slikovito prikazuje jedno teško vreme u kome bi svaki jugoslovenski državnik, a ne samo knez namesnik Pavle Karađorđević, najradije voleo da nikada nije zauzeo taj odgovorni položaj, tim pre što su u prvi plan izbili oni koji ne govore mnogo toga pametnog, mada ih je lepo slušati, što će morati da priznaju čak i oni koji sa njihovim parolama i krilaticama nisu saglasni.

Znajući koliko su martovski događaji iz 1941. i danas kontroverzna tema, o kojoj je teško dati jednostavan i jednostran zaključak – a što je svakako slučaj i sa pojedinim prethodnim, a naročito docnijim događajima – pisac je ceo roman zamislio kao pripovedanje u prvom licu, a ponegde i kao dijalog u dramskoj formi, pri čemu se neretko stavovi nekolicine sagovornika sukobljavaju i međusobno demantuju, tako da čitalac ima dovoljno prostora da sâm donese zaključak o pojedinim pitanjima i nesuglasicama, ali i da roman ne shvati kao istoriografsku reviziju, nego prvenstveno kao fiktivno (ali sasvim moguće) viđenje jednog prosečnog Jugoslovena iz epohe o kojoj je reč.

Izabravši da celu priču sagleda očima novinara koji bi se, nekad slučajno a nekad namerno, zatekao na mestu gde se raspravlja i odlučuje o sudbini države, pisac je svog pripovedača zamislio donekle kao sveznajućeg i objektivnog posmatrača, ali je istovremeno njegov lik načinio kao sintezu svih nedoumica, paradoksa i kontradiktornih ideja koje su se u datom istorijskom trenutku prelamale preko srpskog naroda i Jugoslavije, od premišljanja i javnih debata da li treba stvoriti Veliku Srbiju ili ostati u Jugoslaviji, preko lomljenja da li je u Španiji važnije ratovati protiv Franka ili u ime Staljina, do straha da u Beograd ne umaršira ona vojska čije su pobede nad nacizmom bile sa radošću primane, ali samo dok se to dešavalo daleko na istoku Evrope.

Čitajući kako se uniforme i simboli na kapi menjaju radi novca i prividne moći, čitajući kako se umesto pogleda u budućnost radije gleda u prošlost i postavlja pitanje „šta bi bilo kad bi bilo“, čitajući kako se i u čoveku kao pojedincu suprotstavljaju prkos koji vodi u pogibiju i ćutanje koje može biti spas – mnogi će čitaoci imati utisak da je Vuk Drašković napisao ovaj roman baš u njihovo ime i da je rekao ono što su i oni sami želeli da kažu.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
najnovija lagunina bajkoteka donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu momotaro video  laguna knjige Najnovija „Lagunina Bajkoteka“ donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu Momotaro [video]
22.08.2025.
Ovog petka uspavljujemo vas uz najlepše priče za laku noć iz celog sveta! Poslušajte japansku priču o jednoj breskvi iz koje se jednog dana začuo dečji glas. Breskva se raspolutila i iz nje je iskočio...
više
cenzurisani klasici kome smetaju doživljaji toma sojera i alisa u zemlji čuda  laguna knjige Cenzurisani klasici – kome smetaju „Doživljaji Toma Sojera“ i „Alisa u Zemlji čuda“?
22.08.2025.
Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Ona se može sprovoditi na mnogobrojne načine – od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih delova,...
više
zoran petrović empatija nas čini ljudima laguna knjige Zoran Petrović: Empatija nas čini ljudima
22.08.2025.
Šta je zadatak pisca triler romana i književnosti uopšte, i koliko je teško proniknuti u um ubice, govori Zoran Petrović, autor knjige „Ukus straha“. Biografija Zorana Petrovića je izuzetno bog...
više
nebojša jovanović knez mihailo kao simbol jednog vremena laguna knjige Nebojša Jovanović: Knez Mihailo kao simbol jednog vremena
22.08.2025.
Nakon knjiga u kojima je na originalan istoriografsko-književni postupak prikazao ličnosti naše nacionalne istorije, poput kneza Aleksandra Karađorđevića i Jevrema Obrenovića kroz priču o njihovim dvo...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.