Svako od nas, verujem, ima svoju listu deset omiljenih knjiga, koja teško da godinama ostane nepromenjena – uguraju se tu novopročitane, razmašu se taze oduševljenjem, izguraju neku staru. Kako god da se i kod mene ta lista menja, ima deset, ako ne i petnaest godina da sa svog mesta ništa ne pomera „
Rat za smak sveta“. I verujem da će tako ostati doživotno, jer koliko god dobrih knjiga pročitala, ova je težak takmac, igra na sigurno, gađa me u polja interesovanja i ličnih fascinacija, prosto je „moja“.
„Rat za smak sveta“ je istorijska, kulturološka, religijska, sociološka i politička drama, i svaki od ovih podaspekata jednako je značajan za shvatanje situacije koja je mogla da se desi i u srednjem veku i u Njujorku tridesetog veka, prosto jer zavisi od dve čovekove osobine nepodložne evoluciji i napretku – a to su povodljivost i strah. A desila se u Brazilu, krajem 19. veka, nakon što je ukinuta monarhija i proglašena republika. Sa republikom menja se sve, čuje se reč
partija i reč
izbori, i još mnogo reči sirotinji nepoznatih i samim tim dovoljnih da u strahu razrogače oči. Popis, statističke mape, metrički sistem. Metar i centimetar na mesto lakta i pedlja. Građanski brak i sloboda veroispovesti. Strah od nepoznatog, grč pred novinom, slutnja da se iza svega novog krije neka opšta zavera u kojoj deblji kraj uvek izvuku najbedniji.
Dok se zemljom šaputavo govori i zbunjeno zagleda, drumovima prolazi čovek koga nazivaju Savetnik. Sve što ljudima nije bilo jasno on će objasniti, i to su reči koje se ne daju ponoviti u neprosvećenim glavama, ali koje padaju na um poput klice na plodno tle. On govori blago, nosi u očima ubeđenje i odlučnost, zrači aurom napaćenog sveca. Pominje sataniste i masone, đavolju rabotu i smak sveta. „Antihrist je na zemlji i ime mu je republika.“ Ispoveda razbojnike i oceubice, ljudske zveri i odbačene i mržnjom zatrovane nakaze, stavlja im ruku na rame u nemom činu oprosta i miropomazanja, i oni ga prate poput psa koji je konačno pronašao vlasnika, i kog je spreman da brani čeljustima i životom. Tako nastaje grupa hodočasnika koji svoj tabor uspostavlja na imanju bogatog barona, mestu u kom svakodnevno slušaju reči svog vođe, krste se, mole i oštre sekire u očekivanju napada.
Mario Vargas Ljosa pedantno se i studiozno posvećuje svakom liku koji čini uski krug najodanijih Savetnikovih sledbenika. Vešto prikazuje mehanizam manipulacije masom, prihvatanje kulta i slepo verovanje u tuđe ideje. Psihološki detaljno gradi mentalni sklop odbačenih i ogorčenih individua, koje u sebi nose želju za razaranjem zaogrnutu u dobru nameru i ratovanje za svetsku „pravdu“. Fokus seli i na lokalne političare, barona čije je imanje silom oteto, novinara koji se pridružuje policiji radi izveštavanja o mogućim sukobima, policijskog komesara koji veruje u prosperitet i državu, kao i slobodnog mislioca koji, iako i sam na granici fanatizma, igra ulogu protivteže idolu zvanom Savetnik. Na taj način Vargas Ljosa daje više perspektiva i tumačenja ovog istorijski autentičnog događaja, poput kamere koja snima iz više kadrova, fokusa i uveličanja.
Knjiga je napeta, dinamična, teška za ispuštanje iz ruku. Pulsira rečju
fanatizam, plaši u eskalaciji sukoba fanatika i vlasti, plaši u pomisli da i profesionalni vojnik drhti pred ludim umom koji je spreman da i od sebe i proglašenog neprijatelja, i celog sveta napravi ljudski čvarak. Čitala sam je u grču i oduševljenju, ostavila je trag i kao veliko književno delo i kao velika ljudska opomena.
Mario Vargas Ljosa pisao je dosta, stvarao i bolje i gore, ali „Rat za smak sveta“ je njegovo istinsko remek-delo, na mojoj skali vrednosti takvo da između njega i ostalih njegovih knjiga stoji poveliki brisan prostor.
Autor: Ana Lazarević
Izvor:
Klasici književnosti