Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „Sudbina i komentari“: Život je učitelj istorije - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz romana „Sudbina i komentari“: Život je učitelj istorije

Kada je u pitanju roman „Sudbina i komentari“, zanimljiv je već i sâm podatak da je pisac Radoslav Petković veći deo radnje smestio u Trst početkom devetnaestog stoleća.

Dovoljno je, naime, reći da se radi o periodu kad Napoleon Bonaparta nezaustavljivo širi francusku državu i francuski uticaj na jadranske zemlje i gradove, ali i o periodu kad je u Trstu živeo najmanje jedan kulturni delatnik čije je ime zlatnim slovima upisano u srpsku povest.

Pošto je ionako poznato da tek ponešto postaje istorija, dok se sva ostala prošlost pretvara u senku i ništavilo, Petković je tematizacijom srpske trgovačke kolonije u Trstu vratio iz zaborava brojna imena koja se u istoriografiji uglavnom zaobilaze, ali bez čijeg udela ne bi bilo ni onih događaja koji su zabeleženi kao epohalni.

Uvevši u radnju posredno grofa Đorđa Brankovića, a neposredno Dositeja Obradovića, Petković je i na ličnosti koje je istorija zapamtila bacio novo svetlo, ne dopustivši da imena zaista postanu senke koje se samo pominju i citiraju, a o kojima se suštinski ne zna mnogo.

Najbolje se jedna sredina, jedan mentalitet, pa i jedan narod sagledava očima stranaca, pa se stoga i u romanu „Sudbina i komentari“ Trst Napoleonovog vremena sagledava prvenstveno iz ugla jednog Rusa, koji je inače srpskog porekla, kao što je i Budimpešta sredinom dvadesetog veka viđena očima jednog Srbina i jednog Mađara srpskog porekla.

Može se uslovno reći da je Petković nastavio tamo gde je Miloš Crnjanski zastao na kraju „Druge knjige Seoba“, jer dok je Crnjanski pisao o skrajnutim i tek asimilovanim granama srpskog naroda sredinom osamnaestog veka, Petković je pisao o davno rusifikovanim i mađarizovanim potomcima Srba koji su pred Turcima najpre bežali u Ugarsku i Austriju, a potom pred austrijskom kulturnom i, što je još važnje, verskom propagandom bežali u Rusiju.

Iako dve ljubavne priče i dva oružana sukoba teku u potpuno različitim vremenima, i to u razmaku od sto pedeset godina, već je i sličnim imenima uspostavljena svojevrsna veza između likova koji se nikada nisu sreli, ali čije sudbine potvrđuju staru tezu da se istorija ponavlja, od Pavela do Pavla, od Volkova do Vukovića, i od Spiridona do Spiridona.

Sa druge strane, umnogome se opovrgava teza o istoriji kao učiteljici života, jer se u romanu „Sudbina i komentari“ istorija prilagođava svakoj sudbini, pa kao da sama istorija uči na primeru pojedinca, što nije neobično, naročito ako se zna da su mnogi stari pisci, kao i sâm grof Đorđe Branković, prilagođavali istoriju svojim potrebama, a sopstvenoj sudbini umeli da se na pravi način suprotstave.

Iako su u romanu prikazane dve sredine i dva vremena – najpre Trst u godinama Napoleonovih ratova, a potom Budimpešta u danima sovjetske intervencije – ipak se iz svakog reda kao da se neskriveno nameće još jedno vreme – ono vreme tokom kojeg je pisac stvarao svoj roman.

Ako se navede da je roman prvi put objavljen 1993, onda se u tršćanskim trgovcima, koji su na raskrsnici zaraćenih sila, i u bivšem mađarskom grofu, koji je promenio nekoliko država iako je živeo na jednom mestu, još lakše uočavaju piščeve reference na aktuelni trenutak.

Pošto se pisac ionako nije skrivao od čitalaca i pošto je neretko unosio citate koji su zauzeli čitave pasuse, a kroz pojedine opaske dao i esejističku notu pripovedanju, roman „Sudbina i komentari“ je i samim svojim stilom odao priznanje literaturi i stvaraocima srpskog baroka, čuvajući tako od zaborava ne samo pojedinačne sudbine nego i celu jednu epohu – jer ako se ne može promeniti što je ta epoha bila manje-više fizički udaljena od središnjeg prostora srpskog narodnog bića, može se ispraviti propust što je srpski barok dugo ostao neprimetan na istorijskoj liniji srpske literature između Konstantina Filozofa i Dositeja Obradovića.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
najnovija lagunina bajkoteka donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu momotaro video  laguna knjige Najnovija „Lagunina Bajkoteka“ donosi priču o neobičnom dečačiću po imenu Momotaro [video]
22.08.2025.
Ovog petka uspavljujemo vas uz najlepše priče za laku noć iz celog sveta! Poslušajte japansku priču o jednoj breskvi iz koje se jednog dana začuo dečji glas. Breskva se raspolutila i iz nje je iskočio...
više
cenzurisani klasici kome smetaju doživljaji toma sojera i alisa u zemlji čuda  laguna knjige Cenzurisani klasici – kome smetaju „Doživljaji Toma Sojera“ i „Alisa u Zemlji čuda“?
22.08.2025.
Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Ona se može sprovoditi na mnogobrojne načine – od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih delova,...
više
zoran petrović empatija nas čini ljudima laguna knjige Zoran Petrović: Empatija nas čini ljudima
22.08.2025.
Šta je zadatak pisca triler romana i književnosti uopšte, i koliko je teško proniknuti u um ubice, govori Zoran Petrović, autor knjige „Ukus straha“. Biografija Zorana Petrovića je izuzetno bog...
više
nebojša jovanović knez mihailo kao simbol jednog vremena laguna knjige Nebojša Jovanović: Knez Mihailo kao simbol jednog vremena
22.08.2025.
Nakon knjiga u kojima je na originalan istoriografsko-književni postupak prikazao ličnosti naše nacionalne istorije, poput kneza Aleksandra Karađorđevića i Jevrema Obrenovića kroz priču o njihovim dvo...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.