Roman
Slavice Mastikose „
Zakon srca“ već je objavljen pre izvesnog vremena, ali ga je Laguna ponovo izdala prepoznavši aktuelnost teme u našoj zemlji i širom sveta. Moderno doba podarilo nam je brojna dostignuća, među kojima je i mogućnost odmrzavanja pohranjenog genetskog materijala i rađanja deteta posle smrti jednog od roditelja. Upravo to je moralna dilema sa kojom se suočava Lepojka, glavna junakinja ove knjige – da li da posle muževljeve smrti upotrebi zamrznuti embrion i postane majka. Razmišlja da li je u redu roditi dete i gajiti ga bez voljenog muža. Zanimljiv detalj u njenim razmišljanjima jeste to što će, uprkos naprednim životnim pogledima i neslućenom napretku medicine, ona ipak prvo tražiti dozvolu od roditelja pokojnog muža, čime spisateljica suptilno ukazuje na značaj stabilne i sigurne porodice u vrlo burnoj sadašnjici.
Radnja romana može se posmatrati iz još jednog ugla – kroz prizmu međuljudskih odnosa. Slavica maestralno vodi čitaoca po tankoj liniji između onoga što likovi otkrivaju o sebi i do koje mere su spremni da ogole svoje tajne ili šta su pak spremni da prećute ne bi li neometano ostvarili svoj naum. Dok se postepeno upoznaje sa Lepojkinom prirodom i namerama, pažljivi čitalac će se preispitivati o prošlosti i sadašnjem trenutku, kao i o budućnosti iz perspektive imperativa sreće u današnje vreme. Obrti u knjizi su višestruki i dinamični, pa brzo okrećemo stranice u želji da saznamo da li je prava sreća dostižna.
Dodatni sloj u zapletu predstavljaju savršeno uklopljene narodne priče, predanja i verovanja koji istovremeno služe kao potpora odlukama glavne junakinje i kao svojevrstan beg od teških i zahtevnih tema na koje svakodnevno nailazimo u medijima. Tako nas autorka vodi u bajkoviti svet i pripoveda nam priču o nemačkom kralju Laurinu i njegovom čuvenom ružičnjaku, a zatim nas vodi u Afriku, gde se susrećemo sa tamošnjim kraljem i tradicijom. Takođe ćemo saznati za običaj na jednom od Kanarskih ostrva – sporazumevanje zviždanjem,
el silbo. Ovakav vid komunikacije nije samo poznat po tome što ga je UNESKO stavio na listu nematerijalnog nasleđa, već će i u ovom romanu dobiti određenu ulogu. Isto tako, u više navrata u knjizi se mogu naći fino opisane paralele i razlike između srpske i nemačke kulture koje će izmamiti i smeh i suze. Čitaoci će saznati šta predstavlja sindrom slomljenog srca – nimalo bezazlene srčane tegobe izazvane snažnim emocijama ili psihičkim patnjama čije je fizičke posledice opisao i čuveni
Majkl Ondači u svom „Putniku sa Cejlona“.
Na jednom mestu u knjizi Slavica Mastikosa citira izreku prema kojoj su ljudi anđeli s jednim krilom i mogu poleteti samo tako što će se zagrliti. Upravo u skladu sa ovom izrekom spisateljica nam pomaže da shvatimo Lepojku, da se poistovetimo sa njom i zapitamo se da li bismo postupili kao ona. Ovo je emotivna priča o izborima koje pravimo u životu, napisana s mnogo ljubavi i naklonosti prema svim likovima, dok aktuelnost teme i pomno razrađeni detalji daju utisak da je reč o ličnoj ispovesti žene koja se upustila u proces veštačke oplodnje, a ne o čistoj fikciji. Spisateljica umešno plete priču i razrađuje temu, pa je jasno da je reč o spoju iskusnog posmatrača ljudske duše i toplog pripovedača. Poput dobre vile, ona nas posipa čarobnom prašinom i vodi kako kroz uzburkane, tako i kroz mirne vode života.
Svi kojima se dopada ova knjiga, hrabrost i spretnost u obradi zahtevne teme i lako pero Slavice Mastikose, sasvim sigurno će uživati i u „
Preludijumu“ i „
Tri hleba nasušna“ u izdanju Lagune.
Autor: Olivera Nićiforović