Vedrana Rudan: „Ljubav mogu priuštiti bogati ljudi“

O hrvatskoj Meril Strip, o braku, seksu i ljubavi (ne nužno tim redom) ali i o politici, predsednicima, najvećim svetskim zločincima i „širenju demokracije“ za B92 govori književnica Vedrana Rudan.

Roman zanimljivog naziva „Kosturi okruga Medison“ kroz pisma majke koja se obraća svojoj ćerki ispituje probleme koje sa sobom nose godine braka i ćutnje, sve dok se ne stigne do završetka koji ne mora uvek biti srećan. Jer, kako kaže glavna junakinja romana, brak je dug i dosadan ručak na kojem se puding pojede na početku.

Šta Vas je provociralo u filmu „Mostovi okruga Medison“ pa se sa njim obračunavate na ovakav način?

Tema filma je da li da žena udana sto godina za jednog muškarca siđe sa kamiona tj. ostavi muža i djecu i ode sa ljubavnikom, ili ostane. Junakinja „Mostova okruga Medison“ se odlučila za ostanak. Mnogo puta sam odgledala taj film i svaki put sam mislila da će sići. I kako nije uporno silazila, onda sam ja napisala knjigu o jednoj hrvatskoj Meril. Ali neću vam reći kako se završava.

Knjiga Vaša, poput filma, govori o životu u kasnijoj fazi braka, o kojoj se ne govori često. Da li Vam je to bila olakšica, pisati o neistraženoj teritoriji?

Svi koji su bili ili još uvijek jesu u braku znaju sve to o čemu sam ja pisala. Svaki brak vam je isti. Strast ima vrlo ograničen rok trajanja, usudila bih se reći čak i ljubav. Sve ostalo je navika i plaćanje kredita. Brak je jedna robija i svi koji su u njemu žele izaći, a svi koji su van njega sve teže žele ući. Dakle, nije lako biti u njemu i ja sam pokušala reći nešto o tome.

Šta ljude sprečava da odu iz te „robije“?

Navika i novac. I status. Brak je još uvijek institucija koja je u svim zemljama važna. Ako si u braku, onda si normalan, a ako nisi onda si bolestan. Otuda i industrija vjenčanica. Pokušala sam ovom knjigom reći da postoji život izvan braka kao i da postoji život u braku ako imaš ljubavnika. To je mnogo prihvatljivija opcija.

Važan deo knjige posvećen je seksu, i to u braku sa velikim stažom, a ni o tome se mnogo ne govori. Da li je moguće da je to jedna od preživelih tabu tema?

Seks u braku, pa ko će o tome govoriti? To je davež beskrajni. Ljudi u braku imaju zadatak da se seksaju. Postoje čak i pravila koliko to mora biti redovno da bi bilo okej. Taj seks u braku se pretvara u nekakvu terapiju, jer nema naboja niti strasti i to je frustrirajuće. Zbog toga mislim da sto posto ljudi koji su u braku ili imaju ljubavnika i ljubavnice ili sanjaju da imaju to dok se tucaju sa svojim mužem ili ženom.

U knjizi kao jednu od tema ponovo obrađujete odnos majke i kćerke. Šta Vas to vraća ovoj temi, koja takođe nije često obrađivana?

To je logično jer književnost uglavnom pišu muškarci, tek se u posljednje vrijeme nešto promijenilo. Majka i ćerka stalno imaju konflikte. Jedna po svaku cijenu želi biti drugačija, to je kći, a majka je ljubomorna na kćer koja je ipak možda malo slobodnija. Tako da tu vlada vječni rat koji se, čini mi se, neće brzo završiti jer se žena neće brzo osloboditi. Žena nema novaca, nema status, nema posla, ne vlada svijetom. Prema tome, žena će uvijek ostati rob i u ratu sa majkom koja je i sama malo veći rob.

Istovremeno sa objavljivanjem ove, u Rijeci je izvedena premijera predstave rađene prema motivima Vaše prethodna knjige „Dabogda te majka rodila“. To delo često i sami hvalite a i ono se bavi odnosom između majke i ćerke. Koliko Vam je bilo čudno da gledate Vaše junake na sceni, u novom životu?

To je zastrašujući događaj jer je to autobiografska knjiga u mnogim djelovima. Nisam mogla biti na premijeri jer mi je to bilo prežestoko. Moja majka, to sam već rekla negdje, bila je alkoholičarka a otac zlostavljač i ja sa tim više nemam problema i ta knjiga govori o tome. Naravno, postoje detalji koji nemaju veze sa mojim životom, ali uglavnom je to priča o djetetu koje odrasta u paklu. To je u Hrvatskoj vrlo gledana predstava i ponosna sam na riječke glumice koje su to izvele. Ponosna sam i na rediteljku koja je to sve postavila Tatjanu Mandić Rigonat koja je Beograđanka.

U svom tom haosu, gde je ljubav? Junakinja vašeg novog romana i u svojoj sedamdesetoj godini, nakon svega kroz šta je prošla, veruje u ljubav.

Mislim da u ljudskom životu ljubav igra veliku ulogu ako si riješio sve svoje ovozemaljske probleme. Ako imaš pare, ako imaš kuću i sve što ti treba da bi funkcionisao normalno. Ali dok se ti boriš za goli ljudski opstanak, gdje je tu ljubav? Vi radite ko konj dvadeset četiri sata za neke bijedne pare, i sad ćete vi kao naći junakinju svojih snova koja će negdje sa dva fakulteta prati stepenice i crkavat ćete od gladi. Dakle, ljubav, kao i zlatnu ogrlicu i dragulje, mogu priuštiti samo bogati ljudi. A sve ovo drugo je mrcvarenje.

Razgovarao: Mladen Savković
Izvor: B92
Napomena: prenet je deo intervjua