Nove priče Filipa Davida, objavljene u ovoj kolekciji posle već poznatih zbirki Bunar u tamnoj šumi, Zapisi o stvarnom i nestvarnom i Princ vatre, stilski besprekorno ispripovedane u duhu hasidskih priča, unose elemente piscu svojstvene fantastike u istorijsku ravan, poigravajući se nekim istorijskim epizodama na balkanskom razmeđu Istoka i Zapada. Davidova fantastika okrenuta je pritom ka unutra, ka čovekovom shvatanju vremena i prostora, njegovoj mašti, snovima i doživljaju sveta, a ne ka spolja, ka nekoj dalekoj budućnosti ili izmišljenoj sadašnjosti. Paradoksalno, ove priče, kruna Davidove kratke proze, utoliko su više utemeljene u stvarnost i podneblje kojima pripadamo.

Sve više sam sklon vjerovati da piscu sa stanovitom magijom, a Filip je David neosporno posjeduje, neke stvari za kojima traga i koje ga opsjedaju gotovo same dolaze, Kafka je to nazivao „unutarnjom ponudom“, pa su tako i hasidske knjige pronašle još jednog svog pisca koji je i prije tih knjiga uporno njegovao ono što je karakteristika jidiš književnosti, a to je „prividna jednostavnost pripovijedanja, mnoštvo likova, sudbina, bizarnih događaja, te i elemenata fantastike“.
– Mirko Kovač