Bora Ćosić (Zagreb, 1932), romansijer, esejista i prevodilac. Sa porodicom se 1937. preselio iz Zagreba u Beograd, gde je završio srednju školu u Prvoj muškoj gimnaziji i studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futuriste i avangardne pesnike (Majakovski, Hlebnjikov, Šeršenjevič, Zabolocki i dr.), uređivao list Mlada kultura 1952, reviju Danas 1961–1963. i časopis Rok 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetnički savetnik u filmskim preduzećima „Slavija“ 1958–1959. i „Avala“ 1962–1963. Početkom 90-ih godina XX veka, s raspadom Jugoslavije, otišao je u dobrovoljno izgnanstvo i nastanio se u Berlinu. Osim romana, pripovedaka i eseja objavio je više stotina tekstova u novinama i časopisima širom Evrope, predstavljao svoje knjige na promocijama u nekoliko evropskih zemalja i učestvovao na brojnim festivalima, kongresima i simpozijumima u zemlji i inostranstvu.
Svoj prvi roman Kuća lopova objavio je 1956. i do danas objavio preko pedeset knjiga – romana, eseja, pripovedaka i zbirki pesama, dnevnika, putopisa i monografija. Proslavio se zbirkom Priče o zanatima (1966) i kultnim romanom Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1969), koji su prevedeni na više evropskih jezika.
Među najznačajnijim njegovim delima su, osim pomenutih, romani Tutori (1978), Bel tempo (1982), Doktor Krleža (1988), Intervju na Ciriškom jezeru (1988), Musilov notes (1989), Kasparov projekt (1998), Carinska deklaracija (2000), Rasulo (2001), Nulta zemlja (2002), Izgnanici (2005), Bez (2021), Bergotova udovica (2022), Ruski vrtlar (2023), Sama (2025), zbirka priča Zašto smo se borili (1972), eseji Vidljivi i nevidljivi čovek (1962), Sodoma i Gomora (1963), Mixed-media (1970), Poslovi, sumnje, snovi Miroslava Krleže (1983), Knjiga o Olji (1984), Povest o Miškinu (1991), Pogled maloumnog (1991), Dobra vladavina (1995), knjige memoarske, dnevničke i putopisne proze Dnevnik apatrida (1993), Novi stanar (1998), Starost u Berlinu (1998), Put na Aljasku (2006), Consul u Beogradu (2008), Doručak kod Majestica (2011), Kratko detinjstvo u Agramu (2011), Dnevnik 2013–2020 (2020), pesme u zbirkama Irenina soba (2002), Naočare na stolu (2007) i Razvoj kraljičinog gardiste (2015).
Njegove knjige prevedene su na petnaest jezika. Dobitnik je više književnih nagrada i priznanja, među kojima Ninove, Sterijine, Nolitove, Lajpciškog sajma knjiga za evropsko razumevanje, „Albatros“ Zadužbine Gintera Grasa i dr.